Mi smo jedna mlada obitelj, tata Željko, mama Ana i beba Šimun. Djeca su moj život, non-stop sam okružena njima i to mi je najveća radost. Radim kao odgojiteljica u dječjem vrtiću i mislim da imam najbolji posao. Ali ovo ljeto sam postala mama i to je ona prava istinska sreća…
Nakon 7 godina veze 2007. godine, suprug i ja smo se vjenčali, nakon prve godišnjice braka smo ugledali plus na testu za trudnoću i tu vam sreću ne mogu opisati, ali nažalost kratko je trajala. Izgubili smo bebu. Kako su me samo tješili moji klinci u vrtiću…a i suprug je bio cijelo vrijeme uz mene. Nisam se bojala i nismo gubili vjeru da će ponovno sve biti u najboljem redu.
U zimu 2009. sam ponovno ostala trudna, strah se pojavio, ali početak je bio odličan. Prvi put vidjeti malu točkicu na uzv, čuti otkucaje srca…neopisivo…Najljepši Božićni poklon! Trudnoća je bila rizična, provela sam u bolnici više od 50 dana, u 31. tjednu doktori su vidjeli da beba ne napreduje i poslali su me u bolnicu gdje su nas pratili. u 35. tjednu odlučeno je da idem na carski jer se smanjuje plodna voda i beba je mala. Bili smo u šoku…
1.7.2010. rođen je Šimun, naša mrvica, a ipak jak kao stijena. Imao je 1680 grama i 41 cm.
Mali borac je rođen, sve je bilo u redu, samo smo čekali da dobije na kilaži i nakon 20 dana smo stigli kući…
Šimun sada ima 7 mjeseci, velik je i zdrav dječak i uživamo, prošli smo grčeve, vrlo malo neprospavanih noći, jer Šimun voli spavati (na maminu i tatinu sreću), gugutanja i prve osmjehe. Sada čekamo i prvi zubić i svakim novim osmjehom veselimo se životu i zahvaljujemo Bogu na toj sreći i daru.
Za koju godinu od srca želimo Šimunu još brata ili sestru i nadamo se da će treća trudnoća stvarno biti kako se kažev- TREĆA SREĆA (bez problema).
Imam tu sreću da sam okružena mojim najdražima i da ću uvijek biti okružena djecom u mojoj obitelji, a i na poslu.
Trudnicama od srca želim lijepu trudnoću, mamama i tatama dobru i zdravu djecu, i svima puno veselih i radosnih trenutaka!
mama Ana
(FOTO: Ilustracija, sxc.hu)
