Nedavno sam imala dilemu. Budući da sam bila u drugom stanju, trebala sam saznati spol. Hm… Što više želim, dječaka ili djevojčicu? Liječnik mi je rekao da će vjerojatno biti djevojčica. Odmah je dobila ime, osobnost, izgled, zanimanje – sve u mojoj glavi. Svi mi želimo najbolje za svoju djecu, ali zaboravljamo da oni zapravo nemaju nikakvu vezu s time, osim veze koju odaberu za nas u svom srcu.
Sve je bilo savršeno: djevojčice su slatke u haljinicama, frizurama, žele zagrljaje i poljupce (a mi odrasli ih tako volimo dijeliti, samo da ih netko zatraži). Kod druge posjete liječniku sudbina mi se nasmijala u lice – ispostavilo se da će biti dječak. Bila sam iznenađena i razočarana – točno tim redoslijedom – gdje je moja djevojčica, i što da radim s dječakom?
Nekako sam prečula drugu rečenicu koju mi je liječnik rekao: beba je zdrava. Ok, zdrava je, ali što se dogodilo sa spolom?
Tada sam počela razmišljati. Mi ljudi živimo u konzumerskom, materijalnom svijetu – ako biramo cipele iz kataloga, zašto ne bi izabrali i spol djeteta, lutku ili loptu? Osjetila sam mučninu jer nisam bila slobodna od tih misli. Jako polako sam učila: to potpuno novo ljudsko biće bi trebalo biti slobodno od mojih očekivanja i frustracija i zdrav, sretan pojedinac. Samo se mogu nadati da će me obožavati – sad barem znam da moram marljivo raditi da bih to zavrijedila.
Danas je moj tromjesečni sin moj najveći životni učitelj. Njegov osmijeh, njegove suze su neprocjenjive lekcije iz kojih učim. Obogatio je moj život svojim postojanjem i svaki dan me nečemu uči. Zbog njega sam odbacila površnost i opsesivnu potrebu za kontrolom u vlastitom životu. Strpljenje i spontanost kojima sam oslobodila različite puteve života, oslobodila sam i sebe. Sada moj svijet izgleda dublje – kao da gledam kroz 3d naočale.
A jedna pjesma izvor je mojih budućih lekcija:
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Oni su sinovi i kćeri samog života.
Oni dolaze kroz vas ali ne od vas,
I iako su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne svoje misli,
jer oni imaju svoje misli.
Možete udomiti njihova tijela ali ne i njihove duše,
jer njihove duše prebivaju u kući budućnosti,
koju vi ne možete posjetiti, čak ni u snovima.
Možete težiti biti poput njih, ali nemojte tražiti da budu poput vas.
Prorok, Kahlil Gibran
Mama Lana iz Varaždina
(*FOTO: ILUSTRACIJA)
