Kada se sjetim svih budnih noći koje sam probdjela nad svojim anđelom, kada se sjetim one mućne noći nakon poroda kada nisam mogla spavati jer sam bila svjesna da je porod došao prerano, kada se sjetim svih tužnih trenutaka, i kada se sjetim one riječi mama, sve loše postane dobro.
Iz dana u dan trudim se biti dobra mama, trudim se razumijeti svaki njegov korak, trudim se da jednog dana postane dobar čovijek kao što smo moj suprug i ja.
Ja sam mlada mama, mama koja je bila presretna kada je čula da je trudna, mama koje je plakala sa prvim komplikacijama, mama koja je sa suzama dočekala mali čarobni smotuljak i mama malenog vježbača.
Naša dijagnoza nije bila prestrašna, imali smo krvarenje prvog stupnja i ljevostranu asimetriju + distoni sindrom. Kao što su nam i rekli, potrebno je bilo puno vježbanja i napora.
Ujutro sam ustajala sa smiješkom, iako me sve to brinulo. Sa velikim strpljenjem nasmijavala sam svog anđela iako mi je došlo da plaćem, trudila sam se da mu vježbe budu igra, da ga nasmijavam i da samo odradi tih sat vremena vježbica. Popodne sam ga pokušavala održati smirenim i zaigranim, pjevati mu i poticati ga na vježbice.
Kada je na vježbama plakao, i moja je duša plakala sa njime, boljeo me njegov plač, iako sam znala da mu donosi samo dobro.
Danas je on jednogodišnjak na kojem se gotovo ni ne vide posljedice, ovim putem želim poručiti svim majkama koje imaju male vježbače neka budu hrabre i ustrajne, neka znaju da nisu same, i da svaki loš trenutak kasnije bude nagrađen. Istovremeno želim reći svim majkama čija djeca imaju probleme u razvoju, neka to ne sakrivaju od javnosti, jer to su naša djeca.
Velika hvala mamama sa portala mama i beba, našim vjernim prijateljima Vježbačima.
Mama Anita, Glina
(foto: ilustracija)
