Prošla su 4 tjedna, prošlo je naše druženje, kupanje na plaži s Kroksicama, igranje s Bretz lutkama, igranje s našim stalnim gostom, gospodičnom Kornjačom, buđenje susjeda svojim glasnim pjesmama, ljuljanje na ljuljačkama u parkiću na koje smo tako dugo morale čekati jer su uvijek bile zauzete…
Luna i Lani će u vrtić za mjesec dana.
Rekle su mi da će i tata i mama s njima u vrtić da se prvo oslobode malo.
Rekle su mi tajno da će drugu djecu tamo naučit govoriti slovo R.
Danas, pitale su me : Monika, jel ti nas voliš kad nas moraš čuvati svaki dan?
Kako ih NE VOLJETI?
Čudno je kako nam se djeca uvuku pod kožu usprkos svim svojim nestašlucima, zločestoćama, cendranjem i plakanjem.
Ipak, to su tako male čiste duše iskrenih pogleda punih ljubavi, radosti i sreće.
Da, volim vas i neću vas nikada zaboravit!
Teta čuvalica Monika
