Ovo je jedno vrlo teško pitanje na koje je teško pronaći pravi odgovor. Što je ustvari pravi odgovor? To je slično istini, svatko ima neku svoju istinu i vrlo je relativno što je ustvari istina. Ovisno o tome s koje strane gledamo. Postoji toliko savjeta kako uspavati dijete, ali je vrlo teško tih se savjeta doista i držati. Djeca su vrlo kompleksna bića i svako je dijete različito. Kao što isti recept u kuhinji neće ispasti svakom kuharu ili kuharici istog okusa, tako ni savjeti za uspavljivanje djeteta neće djelovati na svako dijete jednako, a niti će roditelji isto reagirati na te iste savjete. Puno puta je lakše reći nego učiniti. Koliko puta sam čula da roditelji voze djecu u kolicima dok ne zaspu ili čak u autu jer ih vožnja uspavljuje, ali eto svatko se s tim problemom nosi na svoj način. Ne treba nikoga osuđivati ni pametovati. Ja ovdje iznosim svoja osobna iskustava i sretna sam kad mi djeca navečer što prije zaspu da imam barem sat dva za sebe i supruga. I moram priznati da obožavam zimu jer brzo padne mrak pa djeca spavaju već u sedam sati.

Baš sam neki dan čitala knjižicu 55 savjeta kad Vaše dijete ne želi spavati koju sam kupila na još kad je Karla bila beba, a to je bilo prije 4 godine. Od svih tih silnih savjeta možda sam nekolicinu primijenila djelomično sa svojom djecom. Nije da moji ne žele spavati, ali je upitno to kako idu spavati. I Karla i Krsto su kao bebe zaspali na sisi. Ili su zaspali u šetnji u kolicima i tada bih ih ostavila da tako spavaju. Krsto mi je često kao bebač spavao u nosiljki preko dana. Karla je već od 6 mjeseci prestala sisati i počela spavati cijelu noć i po danu je do 2 i pol godine spavala dva puta. Navečer ide spavati između 8 i 9 sati. Kad sam imala samo nju, sve sam zasluge njenog spavanja pripisala svojoj sposobnosti uspavljivanja. Od njenih godinu dana do dan danas čitamo priču za laku noć, pije mlijeko iz bočice i svira joj muzička zvijezda koja na stropu projecira medvejdiće ( kupili smo je u Turbo limaču za 200 kn prije 4 godine i to nam je jedna od boljih investicija). To bismo mogli nazvati nekakvim ritualom s tim da se trudimo da svaki dan bude isto vrijeme spremanja na počinak. Naravno da prije odlaska na počinak obavljamo večernju higijenu i to sve funkcionira super. Spava u krevetiću iako je do Krstinog rođenja spavala s nama u krevetu i ja osobno ne mislim da je to neki problem. Čini mi se da tako brzo raste da će nam uskoro uskratiti i puse za laku noć pa se zbog toga nisam zamarala s tim što spava u našem krevetu iako su svi stručnjaci za djecu jako protiv toga. Srećom je ona odlazak u krevetić kad se Krsto rodio primila vrlo bezbolno i razumno tako da nismo imali problema s odvikavanjem od našeg kreveta. Jedini je problem taj što ja moram svaku večer kad ona ide spavati obući pidžamu i lagati da idem s njom spavati jer ako joj kažem da ide sama spavati, tada bude puno suza. To se dogodi vrlo rijetko jer obično zaspi u roku 5 do 10 min od kad legne, ni priču ne pročitamo da kraja. Moja mama mi često spočitava zašto sam je naučila da idem s njom spavati. Možda je i u pravu, ali jednostavno u ovom trenutku ne želim i možda nemam snage to mijenjati. Uskoro čekamo prinovu i Karla će imati svoju sobu s Krstom pa se to možda promijeni. Jedna mi je poznanica pričala da je ona sa svojom kćeri morala ići spavati do škole. Nas je također bilo tri i mama nas je jednostavno stavila u krevete, rekla laku noć i zatvorila vrata. Svaka čast, ali ja to ne mogu iako ne tvrdim da bih ponekad najradije to i učinila. Probali smo i ostavljati crteže nekakvoj vili koja tada za nagradu nosi djeci koja sama spavaju nekakvu sitnicu, ali nije nam to funkcioniralo jer Karla ionako nije sama išla spavati jer je zaspala kad sam joj ja još čitala priču. Pretvorilo se to u čisti materijalizam gdje sam morala stalno smišljati nekakve poklončiće i postalo mi je to prenaporno pa smo ukinuli dobru vilu.

Krsto je sasvim druga priča. On također relativno brzo zaspi, ali u mom naručju. S njim mama mora svaku večer plesati dok ne zaspi. Iako to traje maksimalno dvije pjesme, ali traje. Svira nam album Natali Dizdar Pronađi put jer sam to slušala kad sam bila s njim trudna. Svake večeri i svakog popodneva kad Krsto ide spavati, ja s njim plešem. Moram, priznati da oboje uživamo iako znam da to nije dobro jer je pitanje koliko ću još moći s obzirom na to da sam u visokoj trudnoći i da moram roditi za manje od dva mjeseca, a što će biti kada dođe beba i tko će onda plesati, vidjet ćemo. Za sad mu to jednostavno nemam srca uskratiti jer kad zaspi u mom naručju s onim prekrasnim izrazom lica kao anđeo jednostavno bih htjela da mi ta slika može zauvijek ostati urezana u sjećanje. Njega sam samo jednom pokušala staviti spavati u krevetić onako kako to piše u knjigama, ali nisam uspjela. Bio je uporniji od mene. Cijela je tortura trajala sat vremena gdje je od uporno urlao bez prekida cijelo to vrijeme, a Karla je kraj njega spavala i na kraju kad sam ga uzela i donijela u dnevnu sobu nabacio je osmijeh: “Ja sam pobjednik”. Više nisam ni pokušala. Krsto sad spava s  nama u krevetu i jednostavno mi je super. I on pije mlijeko iz bočice prije spavanja, voli muzičku zvijezdu, želi slušati priču, ali zaspi poslije Karle uz ples. Nekako sam puno osjetljivija na njega jer je kao mali bio bolestan i u bolnici pa onda valjda i zbog toga imam za njega viši prag tolerancije.

Slažem se sa stručnjacima da djeca moraju imati reda, moraju znati točno kad je vrijeme za spavanje i da je dobro da imaju neke rituale koji su njima znak da je vrijeme za spavanje. Najbolje je kad je to svaki dan u isto vrijeme, da je atmosfera prije spavanja mirna i opuštajuća, da nema igre prije spavanja, možda kupanac prije spavanja, obavezno priča i idealno bi bilo tada reći laku noć. Ponekad se dogode iznimne situacije, imamo goste ili je dijete bolesno ili je pun mjesec, bilo što, tada se moramo jednostavno prilagoditi situaciji. Najvažnije je da roditelji ostanu mirni i skulirani bez obzira na to kako djeca reagiraju.

Nije uvijek lako, ali ne treba zbog toga očajavati. Sve će to proći tako brzo da ćemo se samo jednom osvrnutiti iza sebe, a djeca će nam biti već odrasla i imati svoju djecu.  S toga treba uživati u svim trenucima s našim malim anđelima jer vrijeme leti.
(Ukupno 3 čitanja, 3 danas)

mama Jelena, 3mame.com