Trudnoća jest blaženo stanje sreće i iščekivanja, no sam porod donosi neizvjesnost i lagani strah. Kako će porod proći, hoće li biti izvedena epiziotomija, hoće li doći do vaginalnog pucanja ili carskog reza, pitanja su koja prođu kroz glavu svim trudnicama.

Vaginalno pucanje odnosno pucanje međice jedna je od najčešćih posljedica poroda. Pri izlasku bebe kroz vaginalni kanal koža između vagine i anusa, odnosno međica, mora se poprilično rastegnuti i stanjiti kako bi omogućila prolazak bebinoj glavi.

Spontano pucanje najčešće se događa:

– kad je beba teža od 4 kilograma

– kad je porod dovršavan na vakuum

– kad je porod induciran

– ako je riječ o prvom (vaginalnom) porodu

– ako bebina ramena zapnu u nepovoljnom položaju u porođajnom kanalu

 

Stupnjevi vaginalnog pucanja

Postoji četiri stupnja vaginalnog pucanja, ona prvog i drugog stupnja su učestala i ne posebno teška, dok su ona trećeg i četvrtog stupnja teža i zahtijevaju veću medicinsku pažnju i duži oporavak.

 

Vaginalno pucanje prvog stupnja

Najblaži oblik vaginalnog pucanja i medicinski najmanje ozbiljan. Uključuje samo površinsko pucanje kože oko vaginalnog otvora ili kože međice. Nakon ovakvog pucanja može se osjetiti lagano peckanje i lagane smetnje kod mokrenja, no pucanje ovog stupnja nije posebno bolno i uglavnom ne zahtijeva šivanje. Oporavak traje do nekoliko tjedna i kako bi bio što brži potrebno je samo održavati dobru higijenu.

Vaginalno pucanje drugog stupnja

Uključuje dublja puknuća od onih prvog stupnja i najčešće se odnosi na područje međice. Uglavnom zahtjeva šivanje i nešto dulji oporavak, otprilike nekoliko tjedana. Kako bi smanjili neugodu i bolove u vaginalnom području što više je potrebno sjediti na mekanim površinama, a također vrlo je važna i higijena. Ispiranje rane toplom vodom nakon svakog mokrenja smanjuje peckanje, ali i utječe na brže zarastanje.

Vaginalno pucanje trećeg stupnja

Pucanje trećeg stupnja uključuje mišiće međice i mišiće koji okružuju anus. Ovakva oštećenja ponekad zahtijevaju i kiruršku obradu i potrebni su mjeseci kako bi rane u potpunosti zacijelile. Moguće posljedice pucanja trećeg stupnja su problemi s inkontinencijom i neugodni i bolni seksualni odnosi mjesecima nakon poroda.

Vaginalno pucanje četvrtog stupnja

Najteži je i najbolniji oblik vaginalnog pucanja. Ova vrsta pucanja kvalificira se kao teža ozljeda, a uključuje pucanje mišića međice sve do analnog otvora te ponekad i ozljede tkiva rektuma. Pucanje se sanira kirurškim putem te su potrebni mjeseci do potpunog oporavka.

Kako olakšati oporavak?

Kako bi olakšali i ubrzali oporavak od bilo koje vrste pucanja potrebno je slušati savjete liječnika. Kako bi olakšali bolove liječnici prepisuje uzimanje tableta protiv bolova i to onih koje slobodno uzimate uz dojenje i neće naštetiti bebi.

Što više ležite, barem prvih nekoliko dana nakon poroda. Nije preporučljivo predugo sjedenje kod dojenja.

Obratite puno pažnje higijeni perinatalnog područja. Nježno ispirite međicu najmanje jednom dnevno toplom vodom, a nakon toga je posušite sterilnom gazom. Higijenske uloške potrebno je mijenjati često kako bi rana bila što više suha.

Potrebno je piti puno tekućine, najbolje vode. Izbjegavati seksualne odnose do odobrenja ginekologa, a kako bi spriječili probleme sa stolicom i naprezanje, liječnik će vam preporučiti uzimanje laksativa. Ako se problemi nastave kao i osjećaj neugode, potrebno je konzumirati što više namirnica koje potiču stolicu na prirodan način.

 

Dugotrajne posljedice vaginalnog pucanja

Većina žena se kroz nekoliko mjeseci u potpunosti oporavi i nema dugotrajne probleme kao posljedicu vaginalnog pucanja. No, kod pojedinih žena postoje problemi s kojima se suočavaju, a najčešće je riječ o:

– neugodnom i bolnom seksualnom odnosu

– strahu od seksualnog odnosa kao i strahu od ponovnog vaginalnog poroda

– problemima s kontroliranjem mokraćnog mjehura

 

Kako pokušati spriječiti vaginalno pucanje?

Masaža međice još u trudnoći i za vrijeme trudova jedan je od načina na koji se može spriječiti spontano pucanje. Masaža rasteže i opušta međicu i čini je elastičnom što bi kao posljedicu trebalo imati lakši porod, bez vaginalnog pucanja i liječničkih intervencija poput epiziotomije. Masaža međice ne preporučuje se prije 34. tjedna trudnoće.

Što je potrebno za masažu?

– čiste ruke sa svježe podrezanim noktima (vaše ili vašeg partnera)

– nekoliko jastuka

– neko sredstvo za podmazivanje (dobro će poslužiti bademovo ulje ili shea maslac)

– ako sami radite masažu, trebat će vam ogledalo da vidite što radite

Kako masirati?

1. Nauljite prste, palce i međicu, kako bi spriječili neugodu područja

2. Stavite 2 prsta oko 3-4 cm u vaginu. Nježno, ali čvrsto činite pritisak prema anusu. U isto vrijeme lagano raširite prste tako da se međica rastegne prema dolje i prema van. Ponavljajte pritisak dok ne osjetite lagano škakljanje, to je znak rastezanja međice. Postupak ne bi trebao izazivati bol.

3. Razmišljajte o vaginalnom otvoru kao satu. Povucite 2 prsta prema 6 sati, rastegnite ih prema van i prema gore, prema 3 uz pritisak. Ponovite to 20 ili 30 puta, pa pređite na drugu stranu i ponovite iste pokrete 20 ili 30 puta od 6 prema 9 sati.

4. Rastegnite međicu prema van. Stavite 2 ili 3 prsta svake ruke u sredinu međice i rastegnite kožu prema van, prema bedrima.

5. Stavite prste u V položaju na sredinu međice i tako povlačite gore prema vaginalnom otvoru.

6. I na kraju, stavite palce na sredinu međice i vucite ih u suprotnim smjerovima.