Osobna odgovornost znači biti odgovoran za svoje postupke i odluke, pa i odluku kako ću živjeti sa svojom obitelji, kako ću se brinuti za nju te kako ću odgojiti djecu. Predodžba o savršenim roditeljima, naime, besmislena je. Najbolji su roditelji koji preuzimaju odgovornost za svoje postupke, ako su ih svjesni ― ističe jedan od najpoznatijih svjetskih terapeuta Jesper Juul u svojoj najnovijoj knjizi "Kako biti vođa vučjeg čopora?"
Preuzmite odgovornost
Svi ste odgovorni za postupke vaših najbližih i najdražih. Međutim, niste krivi za sve što se njima dogodi. Dok god djeca žive pod vašim krovom, snosite punu odgovornost za smjer u kojem se razvijaju. Pritom, ne trebate se osjećati krivima što niste savršeni i što ne radite uvijek sve ispravno. Ipak, treba obratiti pozornost na povratne informacije koje nam djeca šalju, shvatiti ih ozbiljno i preuzeti odgovornost za svoje postupke.
Ne svaljujte krivnju na djecu
Jedan od najstarijih i najdestruktivnijih običaja u odnosima između djece i odraslih, smatra Juul jest da odrasli na djecu svaljuju krivnju za vlastite pogreške. Kad je odnos prema mojem djetetu dobar, onda je to moj uspjeh. Kad nije, onda je njegova krivnja. Kad roditelj prestane vjerovati u tu krivu postavku, počet će se i drukčije ponašati, a to je najmoćnije što može učiniti da stekne osobni autoritet.
U svakom dužem odnosu između odrasle osobe i djeteta odrasla osoba snosi svu odgovornost za kvalitetu odnosa. To ne znači da djeca nisu kompetentna i nemaju veliki utjecaj, no ona ne mogu preuzeti odgovornost za odnose među ljudima.
Danski terapeut smatra da ukoliko prebacimo krivnju i odgovornost na djecu, ona se neće moći razvijati kako treba. Način na koji se odrasli uhvate u koštac sa svojom odgovornošću odlučujući je za djetetov razvoj.
Autoritet i osobna odgovornost omogućuju nam da jasno i čiste savjesti kažemo što želimo, a što ne. To je pedeset posto od onoga što moramo moći kako bismo zaslužili poštovanje i povjerenje svoje djece. Drugih pedeset posto je naša empatija i želja da saznamo tko su oni, što žele, ne žele, vole i ne vole. To nam omogućuje da steknemo osjećaj vlastite vrijednosti i pomognemo djeci da i ona to ostvare.
Osjećaj vlastite vrijednosti
Osjećaj vlastite vrijednosti povezan je s onim tko smo i kako se odnosimo prema tome tko smo. Ako se naši roditelji u našem djetinjstvu zanimaju za naše misli, pokazuju osjećaje, a naše reakcije i postupke doživljavaju s radoznalošću, u odrasloj dobi već ćemo puno toga znati o sebi.
I druga dimenzija osjećaja vlastite vrijednosti, naš kognitivni i emocionalni odnos prema tomu tko smo, ističe Juul, ovisi o roditeljima, njihovu ponašanju, vrijednostima i ciljevima, a prije svega o tome koliko je snažan ili slab njihov osjećaj vlastite vrijednosti. Za cijelu obitelj najdjelotvorniji, najuspješniji i najzabavniji put je kada partneri uče jedno od drugog, odnosno roditelji i djeca jedni od drugih.
[PROČITAJTE JOŠ: Veliki Jesper Juul Hrvatima "održao lekciju" o uspješnom odgoju djece]