Nakon navršene dvije godine preselili smo se u drugi grad. Ja sam tri tjedna morala raditi na starom radnom mjestu, tako da sam samo vikendima bila uz njega. Nakon mog povratka primjetila sam zamuckivanje na prvim slogovima riječi. Međutim, stanje se pogoršalo. On sada zastaje na prvim i srednjim slogovima riječi i pritom svoju ruku drži na čelu i pomalo se grči kao da mu nedostaje zraka. Zanima me da li je još mali za posjet logopeda, može li se to odstraniti terapijama ili je to samo prolazna faza? Zabrinuta mama P.!
Odvajanje od roditelja maloj djeci često vrlo teško padne i to dožive kao veliki stres (sjetite se kako je izgledalo za vrijeme prilagodbe na vrtić). To je normalna reakcija jer se poljulja djetetov siguran svijet koji pruža prisutnost roditelja. Odvajanje može uzrokovati regresijom primjerice, dijete koje više ne treba pelene, počne piškiti ili kakati u gaće, dijete koje je tek prohodalo, ponovno počne puzati i sl.
Kod Vašeg dječaka se to dogodilo na području govora. On je govorio fluentno dok ste svi bili na okupu, a nakon što se iznenada promijenilo njegovo do tada poznato okruženje (preselili ste u novo mjesto) te Vas nije bilo tijekom tjedna, on je regresirao. Regresija ukazuje da djetetu treba vremena da prihvati novu situaciju (u slučaju Vašeg dječaka da se navikne na novo okruženje i, ona tri tjedna, da ste Vi s njim samo tijekom vikenda). Osim toga, kao što ste primijetili, stanje se pogoršalo nakon ta tri tjedna – kod većine ljudi, pa tako i kod djece, manifestacija stresa je jača nakon što prođe situacija koja je prouzrokovala stres (ako povučemo paralelu s ljudima koji su doživjeli potres tada možete uočiti da je većina bila u gorem stanju nakon što je potres prošao nego dok se to sve događalo – dok se situacija odvija, tijelo prirodno reagira da preživi i da smanji učinak stresne situacije; tek nakon što situacija prođe, tijelo odreagira u punom intenzitetu).
U situacijama kada stavi ruku na čelo i kada se počne grčiti, nježno ga primite i zagrlite, recite mu da ste sada tu, da se brinete za njega, da ga volite, da ćete ostati s njim (bolje je izgovarati afirmativne rečenice umjesto „neću te ostaviti, neću otići“ jer mozak pamti u afirmativnom oblik mnogo lakše, što bi značilo da, unatoč dobroj namjeri iza rečenice „neću te ostaviti“, djetetov mozak može pamtiti „ostavit ću te“ ili biti duže uplašeno kao što je bilo kada je bilo ostavljeno tijekom tjedna; budući da dijete nema pojam vremena, njemu 5 dana, nije kao i nama 5 dana i tek na iskustvu Vašeg povratka ono može naučiti da ćete se Vi zbilja vratiti; dok nema to iskustvo, ono vjeruje da je ostavljeno). Ukoliko ostajete sami mirni u takvim situacijama, svoju mirnoću ćete prenijeti na njega i ovakve situacije će vjerojatno kraće trajati i možebitno s vremenom nestajati. Jer, što se zapravo vjerojatno događa u njegovoj glavici – postaje nesiguran! Iz osjećaja nesigurnosti u novoj okolini bez mame tijekom većeg dijela tjedna, ta nesigurnost se sada manifestira nedostatkom zraka i zamuckivanjem.
Dijete se u ovim situacijama nikako ne smije zezati što zamuckuje, biti nestrpljiv s njim ili mu davati poruku „kako to sada ne znaš reći, kada si kao manji znao“. Sve je to odraz njegove nesigurnosti i tek kada ponovno uspije doći do prethodnog osjećaja sigurnosti, tek tada će moći ponovno fluentno govoriti – ne prije! Dakle, ono što je na Vama činiti jest da budete vrlo strpljiv, da mu dajete onoliko vremena koliko mu treba da izgovori pojedinu riječ ili rečenicu, da mu dajete verbalne i neverbalne poruke da ga razumijete te da sami prihvaćate da će mu trebati određeni period da prebrodi dvije velike promjene koje su se istovremeno odvile prije tri mjeseca. Nekoj djeci treba duže vremena, nekoj kraće. To dosta ovisi o njihovom temperamentu tj. koliko brzo se inače prilagođavaju na novu situaciju. No, ono što ne smijete nikada zaboraviti jest – kada se trebao naviknuti na novo okruženje, Vas nažalost nije bilo tijekom tjedna, što mu to otežava cjelokupnu prilagodbu sada.
Što se tiče odlaska logopedu, vjerujem da to za sada nije potrebno. Kako će stjecati ponovnu sigurnost u Vas, u novu okolinu, u sebe, tako će se govor vrlo vjerojatno popravljati. Vaše adekvatne i podržavajuće reakcije, olakšat će mu da prebrodi ovaj stres. Ukoliko se ipak tijekom idućih 3-4 mjeseca stanje ne počne lagano poboljšavati ili se počne pogoršati, bilo bi dobro da posjetite psihologa koji će tada znati procijeniti da li mu je potreban logopedski tretman ili ne.
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom