Psihološki razvoj mu je na nivou djeteta od godinu dana, još sve stavlja u usta, ali mene najviše muči to što ništa ne razumije. Znam da će govor doći postepeno, dečki čak i kasnije počnu pričati. Naime dok je pio jedan anitepileptik Valprobetu, govorio je 6 riječi, a kada je uz to dobio još jedan anitiepileptik Keppru, zaboravio je ono što je pričao. Govori mama, baba i tata. Sluh smo ispitivali i u redu je. Govore mi mnogi da ga niti ne pokušavam navikavati na tutu jer neće shvaćati što hoću. Treba li prvo razumjeti ono što mu govorim ili prvo propričati? Jeste li imali iskustva sa djecom koja boluju od epilepsije? U čemu je problem? Unaprijed hvala. a.
Poštovana,
epilepsija je bolest koja ostavlja traga na dječjem razvoju, a svaki epileptični napad ostavlja posljedice na mozgu. Napisali ste kako je psihološki razvoj vašeg djeteta u zaostajanju. Isto vrijedi i za govor. Pišete nam kako je u terpiju uveden još jedan antiepileptik. Ako su napadi bili učestaliji onda je moguće da je uslijed češćih napada došlo do regresije u govoru.
Epilepsija može uzrokovati stagnaciju ili regresiju u razvoju (posebno se odnosi na područje motorike i govora). U Vašem slučaju izuzetno je važno već sada uključiti dijete u defektološku i logopedsku terapiju kako odstupanja o kojima nam pišete ne bi bila sve veća.
Pitali ste nas treba li dijete prvo razumjeti ono što mu govorite... Razumijevanje govora se obično razvije nekoliko mjeseci prije sposobnosti govora. Razvoj djeteta ima neke svoje zakonitosti pa vam predlažemo da ne forsirate razvoj vještina za koje dijete još nije spremno.
Stela Horvat, prof. rehabilitatorKabinet Korneo