Na primjer, kod šetnje istrčava na cestu, ja poviknem stani, a on samo ide i to nebrojeno puta... Dali smo mu lagano po pelenici da zna da to ne smije raditi no tada počinje vrištanje, lupanje po glavi, histeriziranje... Ne znamo više kako da ga smirimo jer onda za svaku situaciju tako reagira. Hvala. Nynnica
Draga mama,
Ostanite cool.
Vaš sinčić ispituje vaše granice. Mislim da nema razloga za zabrinutost. Ono što je jako bitno jest da budete uporni. Znam da nije najugodnija sličica kada vam se sinčić lupa po glavi uz vrištanje te da to i kod vas najvjerojatnije izaziva pojavu neželjenih emocija i želju za vrištanjem. Kako biste ostali smireni možda će vam pomoći spoznaja da ispituje granice, traži pažnju te da je u toj dobi za djecu življeg temperamenta takvo ponašanje sasvim normalno.
U situaciji kada potrči udahnite duboko i krenite sa sprečavanjem njegova neželjena ponašanja, primjerice trčanja na cestu. Mislim da nije dobro lupati ga po pelenici jer na taj način dobiva poruku da je fizičko kažnjavanje u redu, a vjerujem da biste ga ukorili kada bi on lupao drugu djecu. S obzirom da djeca ponajviše uče imitiranjem, velika je vjerojatnost da će pokušati lupiti neko dijete.
Kada ga uhvatite, ako on vrišti i lupa se po glavi, fizički ga spriječite u tome. Možete ga podići i držati mu ručice dok god se ne smiri. Dakle, ako svojim ponašanjem ugrožava sebe, druge ili imovinu obavezno ga spriječite, a za druga ponašanja ga pustite da se ispuše. Držeći ga u rukama ne morate biti nervozni. Ponavljam: njegovo ponašanje je normalno, a vaš je cilj spriječiti ga u tome i naučiti ga adekvatnim reakcijama.
To ponovite onoliko puta koliko je potrebno. Ukoliko ustrajete u tome shvatiti će da ozbiljno mislite, da ste dosljedni i polako će se njegovo neželjeno ponašanje iskorijeniti.
I zapamtite ključni faktor u ovoj priči ste vi. Dok ste vani slobodno s njim trčite, vičite, igrajte se..ono što bismo mi u transkacijskoj analizi rekli: oslobodite dijete u sebi. A kada se ponaša onako kako ste opisali uđite u ulogu čvrstog roditelja koji mu ne dozvoljava da se ugrožava (druge, niti imovinu). Na taj način vaš će sinčić imati osjećaj sigurnosti. „S ovom mojom mamom nema šale, zna što radi, moja će me mama moći i zaštiti kada treba“.
Sjećam se kada se moja djevojčica prvi puta teatralno bacila na pločnik jer joj nisam dozvolila da sama hoda po dva metra visokom zidiću. U tom trenu mi je prošlo kroz glavu to je ono o čemu piše u knjigama. S obzirom da se nije fizički ugrožavala, samo je ležala nasred pločnika uz vrištanje od puno decibela, pustila sam ju da se ispuše i rekla joj da dođe kada se smiri, ja ju čekam. U nekoliko drugih navrata se čupala za kosu. Tada sam ju čvrsto uhvatila i tako držala dok nije odustala. Čim bi se smirila te smo krenule dalje zabavljale smo se kao i prije „incidenta“. Na taj način je i sama uvidjela kako je i za nju bolje adekvatno reagirati. Opisana neželjena ponašanja nisu se više ponavljala.
Nadam se da sam vam odgovorom pomogla.
Srdačan pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener