Djevojčica (10) jako se opterećuje i ima sveprisutan strah od svega

Zanima me kako pomoći djevojčici koja ima 10 godina, ali od svoje 5. godine ima nekakav strah. Taj strah je sveprisutan i kod učenja nema koncentraciju.

shutterstock_1735801265.jpg

Što god čuje da se dogodilo, ona se s tim jako opterećuje. Inače živi u normalnom obiteljskom okruženju. Što napraviti da se toliko ne opterećuje i da uklonimo taj sveprisutan strah oko svega?

Odgovor:

Poštovana,

strah je jedna od primarnih emocija koja se veže uz neku opasnost. Neugodan osjećaj zbog nečega što bi se moglo dogoditi ili samo mislimo da bi se moglo dogoditi je anksioznost odnosno tjeskoba. Na primjer, tijekom leta avionom možemo osjećati anksioznost jer bi avion moga srušiti, ili strah kada dođe do stvarnih turbulencija i pozivanja od strane osoblja na mjere zaštite.

I strah i anksioznost su normalne emocije koje se javljaju kod svih i to bi bilo dobro da objasnite i djevojčici. Dakle ne možemo ne osjećati anksioznost u nekoj mjeri i svakoga je nečega strah. Problem nastaje kada ove emocije ometaju naše svakodnevno funkcioniranje i kada se vežu za niz situacija, a po onome što opisujete to se događa kod vaše djevojčice. Ono što možete kao roditelj jest pomoći djevojčici da osvijesti svoje reakcije. Razgovarajte s njom o tome kada sve osjeća strah ili anksioznost, kakve tjelesne senzacije tada osjeća (npr. ubrzano disanje, napetost u trbuhu, pojačano znojenje...), o čemu tada razmišlja i kako se ponaša te postoji li nešto što izbjegava kada se tako osjeća. Možete je pitati i kolika je razina tih neugodnih osjećaja u situacijama koje spominje u rasponu od 1 do 10, ako je 1 jako niska razina, a 10 jako visoka. Prepoznavanje je prvi korak u razumijevanju i daljnjem rješavanju problema.

Ako uistinu različite situacije kod djevojčice izazivaju značajnu razinu anksioznosti ili straha te je njima opterećena, preporučujem uključivanje djevojčice u psihologijski tretman. Naime, sam razgovor u takvim situacijama nije dovoljan i zapravo okolina tada zna davati savjete poput „smiri se“ ili „sve je u redu“ koji dodatno frustriraju jer dijete obično zna da njegove brige nisu realne, ali ne zna kako si pomoći. Kroz psihologijski tretman može se detaljno i sistematično raditi na problemu te koristiti tehnike koje će djetetu pomoći.

Nadam se da će vam ove smjernice biti korisne.