Željela bi naučiti svojeg sinčića da pita kad mora na wc

Poštovana, imam sina od četiri godine i četiri mjeseca. Pokušavamo u potpunosti skinuti pelenu već godinu i pol. Kad smo krenuli u tu avanturu, bilo je to na njegov zahtjev (vjerojatno vidjevši da vršnjaci u vrtiću idu na tutu). Nikad u potpunosti nije bilo uspješno jer bi mu često pobjeglo u gaćice. Rijetko sam traži da ide na wc, a kad ga se pita, nikad mu se ne piški ili ne kaka, tek kad su gaćice već uprljane zove i pita, ponekad plače zbog toga. Svjestan je svega, zna gdje treba obavljati nuždu, ali jednostavno ne pita. Jako je zaigran i kao da se boji da će nešto propustiti ako ode na wc. Noćno mokrenje još nije usvojio. Da stvar bude gora, ja sam obolila od raka dojke u trudnoći i on je svega svjestan. U nekoliko navrata smo bili odvojeni na tjedan-dva zbog mog liječenja, dobio je i brata i stanje mu se pogoršalo. Ne znam kako da mu pomognem i na koji više način da mu objasnim da treba pitati kad mu se ide na wc, doma, u šetnji ili u vrtiću? Molim Vas za pomoć. Unaprijed hvala.

Draga mama,

vjerujem da ste zabrinuti što Vaš sin još nije uspio u potpunosti skinuti pelenu. Ponašanje Vašeg sinčića koje opisujete nije neobično za razdoblje nakon puno značajnih događaja koji su u međuvremenu bili u njegovoj okolini (Vaša bolest i liječenje, odvojenost od Vas, rođenje brace). Ponekad, nakon što dijete doživi stresan događaj ili promjenu u životu jednostavno treba više vremena da uspije obraditi sve svoje emocije i da se uspije fokusirati na takav korak kao što je uspostavljanje kontrole nad obavljanjem nužde.

Naveli ste da ste tijekom trudnoće oboljeli od raka dojke i da je on bio svjestan svega. Naime, Vaša bolest i rođenje brace vrlo su značajni događaji za Vašeg sinčića i nedvojbeno je da su kod njega su pobudili brojne različite osjećaje. U takvim situacijama djeca ponekada ne uspijevaju na ok način nositi se s emocijama, a kako je tada drugima oko njih potrebno puno pažnje i brige može doći do toga da se dijete na neki način povuče i manje traži za sebe ono što mu treba. Nakon velikih promjena u dječjoj okolini djeca često imaju osjećaj nesigurnosti, a zbog snažnih emocija koje doživljavaju (koje možda Vaš sinčić nije puno pokazivao na van kroz svoja ponašanja) imaju i smanjene kapacitete te teže usvajaju nove vještine kao što bi bila kontrola vršenja nužde. Kako biste ga još bolje razumjeli bilo bi dobro da pokušate odgonetnuti kako se on osjeća vezano za nedavne značajne događaje u njegovoj okolini. Pitanja koja Vam mogu pomoći u promišljanju mogu biti: Da li ikada spominje Vašu bolest, koliko to njega muči? Što on osjeća i doživljava svakodnevno? Da li on naglašava potrebe malog brace? Da li često pita za Vaše zdravlje? Da li je u odnosu na vrijeme prije Vaše bolesti smanjio učestalost upita da njemu nešto treba?

U ovom razdoblju kada on pokušava steći osjećaj sigurnosti i osjećaj kontrole zbog nedavnih nepredvidivih stresnih situacija u kojima nije imao mogućnost kontrole Vašem sinčiću treba, još više nego inače, razumijevanja, podrške i općenito ohrabrivanja (ne vezano za kontekst ostavljanja pelena). Bilo bi dobro da ga općenito što više ohrabrujete, ne vezano za kontekst vršenja nužde. Više o ohrabrivanju možete pročitati u ovome članku. Vaša podrška, priznavanje i prihvaćanje njegovih osjećaja i stanja može mu olakšati njegovo nošenje sa situacijom i kontrolom vršenja nužde. Također, pružanjem razumijevanja za to Vaš sinčić bi se s vremenom trebao opustiti i prihvatiti novu situaciju, a tada će mu biti lakše i kontrolirati obavljanje nužde.
Kako bi Vaš sin stekao veći osjećaj kontrole možete svakodnevne situacije proći s njim i kroz igru. Možete koristiti igračke i odglumiti situacije u kojim se on nalazi (primjerice, psić je dobio bracu i sve podređuje njemu tako da sebe stavlja u drugi plan i ne traži ništa za sebe – pojasniti što braci treba i da psić isto smije imati potrebe, što psić može učiniti – kako može izraziti svoje potrebe; maci je mama bolesna – maca je jako zabrinuta za svoju mama i ne želi biti smetnja kako bi mama što prije ozdravila – objasniti kako je mama maca jedno vrijeme trebala više pažnje i pomoći, čak i od doktora te da je zato nije bilo, ali da je sada opet tu i da mala maca smije biti zabrinuta za mamu ali da je normalno da mala maca ima i svoje potrebe…).

Ukoliko je odbačena mogućnost fizioloških problema bilo bi dobro da se probate držati sljedećih savjeta:
– nemojte raspravljati o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu,
– nemojte požurivati njegovo odvikavanje (iako to može biti teško za sve odrasle u njegovoj okolini, za Vašeg sinčića bitno je da napreduje tempom koji njemu odgovara),
– usmjerite se na djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu,
– ukoliko mokri noću u krevet bilo bi dobro da svejedno spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete – kao da smo mu priredili krevet za mokrenje,
– rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti,
– ne uspoređujte ga s mlađim djetetom; dijete mora osjetiti da ga volite i prihvaćate takvog kakav jest,
– izbjegnite posramljivanje, kritiziranje ili kažnjavanje zbog nemogućnosti kontrole vršenja nužde. Smireno potaknite dijete da se presvuče kada mu se dogodi da mu pobjegne,
– redovito ga podsjećajte da ide na zahod,
–bilo bi dobro kada bi u što većoj mjeri osigurali da njegova svakodnevica ima jasnu strukturu u kojoj on zna što će se raditi, gdje i kako (kako bi imao osjećaj kontrole i sigurnosti).

Budite strpljivi, ovaj problem već dugo traje i moguće je da će trebati još neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Neka Vam u fokusu bude pronalaženje načina da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava. Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se obratite nama u Centar Proventus.
Sretno,

Ivana Knežević, magistra psihologije
Centar Proventus

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Moji odgovori