Želim otići od kuće, od teške prošlosti i grube majke, ali ne mogu

Dolazim iz obitelji gdje mi je otac bio alkoholičar, kasnije je s psihičkim problemima završio u domu te naposljetku umro. Majka mi je uvijek bila opterećena s materijalnim i stalno je radila, kao i otac. Odrastao sam u stalnim roditeljskim svađama, bježao sam od kuće, upadao u loše društvo, u mladosti dosta pio i bio u nekoj mjeri delikvent.

Otišao sam od kuće pa živio s curom pet godina. Onda sam prekinuo s njom, jer nije htjela živjeti u kući s mojima, ali i zato što se nismo nešto ni slagali previše.

Oženio sam se, živio jedno vrijeme u kući sa svojima, pa opet otišao živjeti kod žene, ali ipak nisam mogao. Nešto me vuklo opet doma. Opet sam nagovorio ženu da dođemo živjeti kod mene doma. No prilikom mog poslovnog izbivanja od četiri dana, mojoj ženi se dogodio anksiozni napadaj i završila je na tabletama. S tim da je ta četiri dana provela s mojom majkom koja joj je pomagala. Moja majka je teške naravi i s njom je teško živjeti, a žena mi je plaha, nije svadljiva i sve guta, pa mislim da je jednostavno pukla prilikom mog izbivanja.

Počele su mi se vraćati slike iz mog djetinjstva kako me je majka ponižavala pred svima, dosta puta i oca, koji je pio. Počinjem biti svjestan mog teškog života i mladosti, koliko su mi neki ljudi iz obitelji nanijeli rana. I opet bi otišao iz kuće s obitelji, negdje daleko, jer ovdje teško ostvarujem prijateljstva, imam ih pa ih gubim. Osjetljive sam naravi, kad mi netko nešto kaže odmah se uvrijedim, nemam samopouzdanja. Mislim da je to sve iz mladosti. Žena mi je super i ona je isto odrasla u nesređenoj obitelji, pa razumije.

Uvijek mi je teško bilo otići od kuće. I prije kad sam otišao živjeti sa ženom (koja ima svoj stan) sam se s njome svađao, nisam bio svoj, jer ne živim u svojoj kući. Zato je ona popustila i opet došla za mnom i na kraju je oboljela (možda radi mene).

Sad kad se ovo sve dogodilo, nekako mislim da stvarno moram otići od kuće sa ženom i djecom i ostvariti novi život negdje drugdje i bez tereta prošlosti.
Želio bih čuti vaše mišljenje. Lijep pozdrav.

Odgovor:

Dragi čitatelju,

žao mi je zbog vašeg teškog djetinjstva. Vjerujem da nije lako nositi se s repovima prošlosti, posebice u kući koja zaista može podsjećati na sve loše što vam se tamo događalo.

Moje mišljenje je da bi prije svega bilo dobro da potražite stručnu pomoć: bez obzira što je prošlost ostala u prošlosti, činjenica je da je ona na vas utjecala i da nekim djelom sigurno utječe i danas. Nedostatak samopouzdanja samo je jedna od tih stvari. Sama promjena okoline možda može pomoći da se momentalno osjećate bolje, no uzrok i korijeni i dalje ostaju. Ne možete otići od onoga što vam se dogodilo, što osjećate, od samoga sebe. I zato je moje mišljenje da vam je potrebna podrška i usmjeravanje stručne osobe da se naučite nositi sa svime što vam se dogodilo, da izgradite samopouzdanje i u konačnici da živite život kakav želite bez obzira na to gdje živite.

Šaljem vam podršku.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori