On je odličan učenik i usprkos svemu on puno radi i trudi se. Roditelji pokušavaju sve i svašta. Kćer je bila na razgovoru i kod pedagogice i ravnateljice, ali se ništa ne poduzima. Kad je ravnateljica vidi da ide u školu, kaže da joj pada mrak na oči. Kćer i zet odgajaju djecu u krćanskom duhu, imaju ih četvero, ali samo ovaj najstariji ima problema. Govore mu da je papa, smiju mu se, tuku ga, a kada treba ići doma, ne može naći cipele jer mu ih sakriju. Zna se dogoditi da ih traži i po pola sata. Više ne znamo kome da se obratimo, sve je to uzelo previše maha. Neki dan su ga na izletu bacili niz padinu i da nije bilo voditelja, mali bi se razbio. On se još uvijek ne zatvara u sebe, voli pričati i sve nam kaže. Dijete se boji ići u školu. Ukoliko se ništa ne riješi, kćer je rekla da će o svemu obavijestiti i medije. Što da učinimo?
Draga baka,
moj odgovor će biti vrlo jasan i direktan: moj savjet jest da se roditelji obrate svim nadležnim institucijama koje su dužne reagirati kada je u pitanju nasilje nad djecom. Primjeri koje ste naveli su primjeri i fizičkog i psihičkog zlostavljanja i na sve to je bila dužna reagirati škola i zaštititi Vašeg unuka. Budući da škola nije reagirala niti zaštitila Vašeg unuka, moj savjet je da dopis s kronologijom događanja njegovi roditelji upute:
- Centru za socijalnu skrb
- Pravobraniteljici za djecu
- Ministarstvu znanosti i obrazovanja
Nadalje, također bi savjetovala da se dječak ne traumatizira dodatno svakodnevnim odlascima u školu ukoliko ga nadležni u školi i institucije ne mogu zaštititi. Neka se roditelji jave u Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba koji će razgovarati s njima i djetetom i savjetovati ih što i kako dalje.
Šaljem Vam podršku.