Zbog određene tete uz koju ju veže neugodno iskustvo, djevojčica (3) ne želi u vrtić

Poštovana, mama sam predivne trogodišnje djevojčice koja pohađa jaslice od navršenih 1.5 godine. Riječ je o djevojčici koja je jako vezana za mene, koja je dojila skoro dvije godine te koja, s obzirom da u blizini grada u kojem živimo nemamo bake i djedove, nikada nije ostajala na čuvanju kod nekoga. Dakle, svo svoje vrijeme prije jaslica je provodila s tatom i mamom, što se nastavilo i nakon polaska u jaslice (naravno i s prijateljima s kojima se družimo). Jako nam je privržena.

Prilagodba na jaslice je bila prilično teška i trajala je oko 6 mjeseci. U periodu prilagodbe (prošle godine) u vrtić je na zamjenu došla teta s kojom djevojčica nikako nije “kliknula” te je, nakon jedne vrlo ružne scene u kojoj je navedena teta vikala jer je djevojčica plakala, imala tikove i bila je jako uznemirena u tom periodu. Kad je spomenuta teta prestala dolaziti na zamjenu tj. kad se vratila stara teta, sve se nekako posložilo i konačno smo mogli smatrati da se uspješno prilagodila. Pelene je skinula s 2.5 godine, bez ikakvih problema, u jednom danu.
Od 9. mjeseca, kad je ponovno krenula u jaslice, sve je bilo u redu. Odlazila bi i dolazila bez problema, vesela i nasmijana.

Međutim, prije mjesec dana, u vrtić je ponovno na zamjenu došla teta (prethodno spomenuta) i tu nastaje problem. Odbija ići u vrtić, jako je opterećena time koja će teta biti u vrtiću kad dođemo. Svaki dan “očajnički” izmišlja razloge i uvjerava nas kako ona ne bi trebala ići u vrtić. I svaki put jasno i glasno kaže da ne voli navedenu tetu i da ne želi ići u vrtić. Jako je opterećena time i svaku večer prije spavanja kreće priča kako neće ići u vrtić, kako će ostati kod kuće sama, ili će je mama čuvati. Svaki dan na prstiće broji dane koliko je prošlo i koliko dana još treba ići.

Pored svega toga, počela je po noći mokriti u krevet. Očito je da djevojčica prolazi kroz jedno, za nju, stresno razdoblje, a ono što mene kao mamu muči je što učiniti, kako joj pomoći? Do sada smo pokušali razgovarati o tome kako je i navedena teta dobra, kako voli djecu i čuva ih dok tate i mame rade (uvijek pokaže otpor kad ovakvih razgovora, i samo ponavlja kako je ne voli i ne želi). S obzirom da takvi razgovori nisu urodili plodom, pokušali smo kroz igru (lutkarske predstave s njenim plišancima) malo ublažiti (izgladiti) odnos s tetom, ali nije upalilo.

Nakon toga smo joj pokušali objasniti da nema veze ako ne voli tetu, da ne mora uvijek svakoga voljeti, ali da je teta tu dok se ne vrati njena teta i da čuva djecu dok su mame i tate na poslu, te da u vrtiću ima i drugih teta i djece i da se s njima može igrati. Ni to nije upalilo. Nakon toga smo odlučili promijeniti pristup i pokušati cijelu priču lagano ignorirati (jer se sve počelo vrtjeti oko tete i vrtića) na način da bi saslušali i skrenuli joj pažnju na nešto drugo. Ni to nije upalilo.

Razgovarali smo i s tetom u vrtiću (drugom) koja nam je rekla da je s djevojčicom u vrtiću sve u najboljem redu i da nikakve promjene nije primijetila. I zaista, kad dođemo po nju uvijek je zaigrana i vesela, a kad smo doma, pogotovo pred kraj dana kad shvati da ide na spavanje i da ujutro opet mora u vrtić, počne negodovanje. I noćno mokrenje postaje sve gore. Kad joj kažem da je možemo ispisati iz tog vrtića i upisati u drugi u kojem će imati druge tete i drugu djecu, to ne želi. Želi svoj vrtić i svoje tete (ali ne i ovu koja je na zamjeni).

Inače, djevojčica je verbalno jako napredno dijete, odlično se izražava, razumije uzrok i posljedicu i općenito je znatiželjna i intelektualno zahtjevna (postavlja puno pitanja i ne zadovoljava se banalnim odgovorima, ima vrlo razvijeno logičko razmišljanje), vesela je, zaigrana ali pored svega i nekako emocionalno vrlo osjetljiva.

Molim vas za savjet. Što nam je činiti? Osjećamo se jako bespomoćni jer ništa što smo pokušali nije urodilo plodom. Djevojčica nam izgleda zbilja nesretna s tom situacijom oko vrtića, a postoji velika vjerojatnost da će teta na zamjeni ostati još nekoliko mjeseci. Hvala.

Poštovana mama,

situacija koju ste opisali može biti jako iscrpljujuća, kako za dijete tako i za roditelje. Jako lijepo ste prepoznali kako je odlazak u vrtić za vašu djevojčicu stresna situacija. Zaista, ono što opisujete ukazuje na to da je djevojčici teško i da je neugodnim događajem poljuljan njen osjećaj sigurnosti koji je važno da u vrtiću osjeća.

Kao što ste i naveli, važno je fokus sa uznemirujućeg događaja koji se tada dogodio preusmjeriti na osjećaje koje djevojčica sada ima. Da bi se mogla opet osjećati sigurnom važno je da od odraslih iz okoline čuje kako i odrasli nekada pogriješe i kako je tada odgojiteljica pogriješila i vikala, ali kako će ubuduće paziti da se to ne ponovi. Najveći značaj bi imalo kada bi tu poruku čula od odgojiteljice s kojom je doživjela uznemirujuću situaciju, zato je jako važno da ta odgojiteljica bude upoznata s time kako je djevojčica doživjela taj događaj i koliko se trenutno osjeća nesigurno te strahuje što može očekivati.

Ukoliko odgojiteljica s time nije upoznata prvi je korak dati joj te informacije kako bi odgojiteljica imala priliku ispričati se djevojčici i pružiti joj podršku i sigurnost. Također, važno je da stručna služba vrtića bude upoznata sa situacijom. Ukoliko je u vrtiću zaposlen psiholog može pomoći djevojčici u nošenju s nelagodom i jačati osjećaj sigurnosti u vrtiću.

Spomenuli ste kako ste pokušali djevojčici ukazati na dobre osobine odgojiteljice, no naišli ste na otpor. Kada pokušavamo razuvjeriti dijete (npr. da odgojiteljica zapravo nema loše namjere) najvažniji dio onoga što govorimo nije izrečeni sadržaj nego način na koji smo ga izrekli. Važno je da i mi u potpunosti u to vjerujemo jer djeca puno bolje primaju poruke koje šaljemo svojim tonom glasa, izrazom lica i položajem tijela i njima daju veći značaj nego onome što smo rekli.

Ohrabrujuće je čuti da vrijeme provedeno u vrtiću djevojčica ne pokazuje promjene u ponašanju, da je za suradnju i vesela. Ipak, kada dođe doma, posebno pred spavanje potreban joj je dodatan osjećaj sigurnosti. Rutina i predvidljivost pomažu da se osjećamo sigurnima. Kako biste joj u tome olakšali možete zajedno s djevojčicom prepričati strukturu dana koja ju sutra čeka uz podsjećanje na lijepe stvari u danu koje pružaju sigurnost i ugodne emocije, podsjetiti je što je čeka kada vrijeme u vrtiću završi i dođe doma, što će lijepo tada raditi i slično. Od pomoći mogu biti i opuštajuće aktivnosti pa tako pred spavanje možete odabrati rutinu koja uključuje njegujuće i opuštajuće igre kao što su masaže leđa (npr. u igri to može biti sadnja vrta na leđima ili pravljenje pizze), mazanje kremicom, maženje, češkanje i slično. Takve aktivnosti pred spavanje pomažu djetetu da se opusti.

Ukoliko u suradnji s odgojiteljicom i stručnom službom procijenite da je djevojčici potrebna dodatna podrška možete potražiti pomoć psihologa koji bi kroz rad s djevojčicom osnaživao i jačao njezine kapacitete za nošenje s neugodnim situacijama.

Renata Debartoli

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori