Zbog gubitka voljene mace samo plačem, ne mogu jesti i učiti

Imam 14 godina. Svoju mačku sam dobila sa sedam godina i odmah sam se vezala za nju i ona za mene. Nije htjela ići nikome osim mene. Kada sam odlazila od kuće sjela je pred vrata i kada sam se vratila dočekala me na istom mjestu. Spavala je stalno sa mnom u krevetu i ujutro bi jela, išla van i vratila se oko 3 sata. Nije išla nigdje van dvorišta. Prije 4 dana napravila sam sve kao i obično. Spavala je kod mene, ujutro sam joj dala jesti, pustila ju van, otišla u školu i kada sam se vratila nije je bilo. Nije se pojavila cijeli dan niti narednih 4 dana. U tih 4 dana sam se isplakala svakodnevno, ali skrivala sam to od svojih ukućana. Ujutro sam jedva skrivala otečene oči od noći provedene u plakanju.

Isprva sam se uvjeravala da je sve samo san, a onda mi se počelo pričinjavati da ju navečer vidim, čula sam ponekad njeno mijaukanje i slično. Počela sam razmišljati da zašto se baš meni to dogodilo i zašto se nisam mogla oprostiti s njom. Ne znam je li mrtva ili što, ali mislim da je, jer nikada nije odlazila van dvorišta i nikada se nije dogodilo da ne dođe kada ju zovem. Živim u nadi da će ušetati u dvorište i sve biti po starom. Svakodnevno gledam sve zajedničke slike i prisjećam se trenutaka, ali se istovremeno pitam i zašto se to dogodilo baš sada i baš meni. Što da radim jer ova tuga me ubija. Plačem po cijele dane, ne mogu jesti niti učiti.

Unaprijed hvala na savjetu i ubija me to što ne znam što se točno dogodilo s njom i gdje je. Čitav život je živjela kao kraljica, a sada je negdje sama u nekoj napuštenoj kući i umire od gladi i jada (ako već i nije umrla 😭).

Odgovor:

Draga čitateljice,

jako, jako mi je žao što čujem da ti je nestala maca. Kad god izgubimo nešto ili nekog važnog (bilo da je u pitanju osoba, stvar, ljubimac) normalno je da osjetimo tugu. Kućni ljubimci su nam u životu važni a čini se da je i tebi tvoja maca jako draga, da te puno voljela i da je to pokazivala na posebne načine (čekala te, samo je tebi išla itd.)

Od trena kada je maca nestala, kažeš da tuguješ sama i da tvoji ukućani ne znaju za to. Nekada nam može biti lakše kada svoju tugu podijelimo s drugima. S obzirom da ne znaš što se s macom dogodilo, niti gdje je, možda bi ti ukućani mogli pomoći s nekim prijedlozima ili idejama.
Ti i maca ste prijatelji 7 godina, i svaki ste dan provodile zajedno, a sad je nema. Normalno je da ti se u takvoj situaciji povremeno učini da ju vidiš ili čuješ. To može biti zato jer silno želiš da je tu i da se vrati.

Čini se i da ti teško padaju ideje da je maca sama i gladna. Takve tužne slike u glavi nam se mogu javiti kada nemamo objašnjenje pa onda naš mozak smišlja različite priče.
Zamišljam da je, u stvari, najteže ne znati što se s macom točno dogodilo. No, nekada se u životu stvari dogode tako i na to ne možemo utjecati. To što je maca nestala nije tvoja odgovornost. Svoju si macu jako voljela, pružila si joj divan život dok je živjela kod tebe i to je najviše što si mogla. I ona je tebi uljepšala puno dana i pružila puno ljubavi. Zamišljam da se svega toga možeš prisjetiti kada gledaš slike koje imaš. Možda se sjetiš kako je spavala ili načina na koje se mazila, pa smiješnih stvari koje je radila itd. Iz toga se vidi što si joj se sve pružila i da si ju puno voljela.

Nakon nekog vremena tuga bi trebala popustiti. Ako te tuga bude jako pritiskala i ako primijetiš da ti je teže spavati, jesti i slično, tada je skroz u redu da se javiš psihologu, terapeutu ili nekoj drugoj stručnoj osobi pa im uživo ispričaš kako ti je zbog mace.

Marina Balažev

specijalizantica transakcijske analize smjer psihoterapija
Marina Counseling

Moji odgovori