Zašto bi se dobra djeca trebala seliti u druge škole, a ne zlostavljači?

Zašto stalno predlažete da se dobro dijete mora preseliti u drugu školu, jer možda svi roditelji nemaju tu mogućnost. Zbog čega se ne premjeste oni koji maltretiraju to dijete?

shutterstock_1735801265.jpg

Pa nećemo u zatvor stavljati dobre ljude, a kriminalce ostaviti na slobodi. Zbog čega bi dijete koje ima probleme zbog nekog drugog djeteta bilo osuđeno da bježi? Da li ćete vi napustiti svoj dom ako vas netko maltretira ili treba udaljiti tu osobu koja remeti vaš mir? m

Draga M.,

osobno nisam stava da bi dijete trebalo premjestiti u drugu školu ako ga netko u školi maltretira, pa ne znam na koga ste točno mislili kada ste rekli da to stalno predlažemo. Situacija u kojoj vaše dijete u školi maltretira i zlostavlja drugo dijete sigurno je iznimno teška za roditelja kojemu se čini kao da nema nikakvog izbora kako bi zaštitio svoje dijete.

Poruka koja se šalje zlostavljanom djetetu i djetetu koje ga je zlostavljalo preseljenjem zlostavljanog djeteta u drugu školu sigurno nije dobra: zlostavljač dobiva poruku da ne radi ništa loše, da njegovi postupci ne nose nikakve posljedice pa nema razloga da mijenja ponašanje.

S druge strane, dijete koje je zlostavljano dobiva poruku da je ono na neki način odgovorno za to što se dogodilo, da dijete koje ga je zlostavljalo neće snositi nikakve posljedice za svoje postupke i da je takav sistem funkcioniranja normalan.

Smatram da je probleme potrebno riješiti a ne odlagati preseljenjem bilo kojeg djeteta u drugu školu. Važno je ići od korijena problema i obratiti se roditeljima djeteta koje zlostavlja, institucijama (škola, Centar za socijalnu skrb i sično) i potražiti stručnu pomoć za oba djeteta, u što bi svakako trebali biti uključeni i roditelji. Vjerujem da pomoć trebaju oba djeteta kako problemi u kasnijoj dobi ne bi eskalirali. Iz tog razloga smatram da se preseljenjem djeteta (bilo zlostavljanog ili onog koje zlostavlja) problemi samo privremeno odlažu, a s vremenom će oni postati još teže rješivim nego da se reagiralo u početku. Nadam se da sam vam odgovorila na pitanje.

Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus