Plašim se manjeg prostora gdje ima puno ljudi, to mi otežava izlaske jer me uhvati nekakva panika, postane mi jako vruće u glavi, zacrvenim se i moram odmah izaći na zrak. To mi se događa ako sam recimo sama u trgovini i stojim na kasi dok čekam red i kad znam da moram tu stajati i ne smijem otići odmah na zrak. Počnem se crveniti i bude mi vruće, a ako sam s nekim tko može umjesto mene preuzeti čekanje na red, uopće se ni ne sjetim nikakve panike i nema problema. Također, prije sam se vozila u avionu bez straha i poteškoća. A danas s ovim problemom se ne bih usudila jer tokom leta ne mogu na zrak kad bih ja to poželjela. Stvarno mi je ovo već problem jer čim idem malo dalje od kuće bojim se da će me uhvatiti ta panika i tjeskoba. Kod kuće sam rekla da me to muči ali svi mi kažu kako imam previše slobodnog vremena jer trenutno nemam baš nikakvih obaveza. Moguće da je i to, jer dok sam išla u školu ovo mi se nikad prije nije događalo. Bila sam zaokupljena drugim stvarima. Inače sam vesela i nemam problema s depresijom. Molila bih odgovor jer mi je stvarno potreban. Hvala.
Draga Enci,
prije svega željela bih ti reći da su napadaji panike u pravilu potpuno bezopasni – iako se onome tko ih proživljava može činiti da nema dovoljno zraka, da se guši, da će poludjeti i slično, sa sigurnošću mogu reći da se to neće dogoditi.
Nadalje, od napada panike najčešće pate osobe koje inače smatramo uspješnima, optimističnima, savjesnima, snažnima, odgovornima, razumnima. No, to je i glavni razlog zašto se upravo kod njih javljaju napadaji panike: razum govori jedno ali podsvjesno se osoba nečega pribojava ili je pak preopterećena. Tad na scenu nastupa tijelo koje šalje jasan signal osobi da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (nedostatak zraka, vrućina u glavi, crvenjenje itd.) osobu najčešće uplaši a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napadaj panike.
U rješavanju napadaja panike ključno je suočavanje sa strahom odnosno da ne izbjegavamo situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se više budeš suočavala, s vremenom ćeš uvidjeti da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica. Svakako bih ti savjetovala da se uključiš u proces psihoterapije koja će ti pomoći u tom suočavanju a psihoterapeut biti podrška tijekom cijelog procesa.
U olakšavanju simptoma napadaja panike mogu pomoći medikamenti no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju. Stoga je moj savjet ustrajnost i upornost u psihoterapiji, a pri tome imaj na umu da nisi jedina koja se suočava s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati.
Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener