Veliki odmor provodim u školskom WC-u jer nemam prijatelja. Što da radim?

Ne znam ni sama kako da počnem. Imam dosta problema koje svi smatraju glupostima jer sam jako mlada. Moj najveći problem je usamljenost.

shutterstock_1735801265.jpg

Stvorila sam zidine oko sebe i rijetko kome dopuštam da upozna pravu mene. Uglavnom je za to krivac ono što se dogodilo prije dvije godine. Imala sam najbolju prijateljicu s kojom sam provodila dosta vremena (škola, izlasci) i ona je to prijateljstvo pogazila nekim svojim postupcima i ja sam odlučila prekinuti druženje. Međutim, nakon nekoliko mjeseci nas dvije smo se pomirile. Iako nije bilo kao prije, nastavili smo druženje. Ona je našla neko novo društvo s kojim izlazi poslije škole. Ja sam se zatvorila u kuću i glavna mi je preokupacija čitanje. Međutim, neki dan me opet neugodno iznenadila i ja sam ishitreno donijela odluku i rekla joj da se više ne želim s njom družiti. Možda će ovo sad djelovati sebično i manipulatorski, ali stvarno mi to nije bila namjera. Ona je jako dobra osoba ali je krenula krivim putem. Kada je samnom u društvu, super, ali kada nismo zajedno sasvim je druga osoba. To mi i najviše smeta.

Mnogi mi govore da sam pogriješila i sad ne znam što da radim. Donijela sam odluku a da nisam prije toga dobro promislila. Ta moja odluka donijela mi je usamljenost. Sada sam u školi sama. Svi imaju svoje najbolje prijatelje osim mene. Veliki odmor provodim u školskom WC-u. Jako sam usamljena u tim trenutcima. Iako imam još dvije prijateljice s kojima sam u dobrim odnosima, ali one ne idu u moju školu. Ni s njima ne volim nešto pretjerano izlaziti. Mislim da je to gubljenje vremena. Radije bih ostala sama kod kuće i čitala neku dobru knjigu. Uglavnom moj najveći problem je usamljenost, pogotovo u školi. Pokušavala sam ostvariti neku bolju vezu s nekim iz razreda, ali je problem što već oni imaju svoje najbolje prijatelje. Ne želim se nametati i biti „treće prase.“ Često noću plačem jer ne znam što da radim sa svojim životom. Umjesto da se opustim i uživam u najboljim godinama, ja svoje vrijeme trošim na gluposti. Molim Vas odgovorite mi.

Draga čitateljice,

nitko nije imun na povrede bliskih prijatelja pa tako ni ti. Ne znam što je točno tvoja prijateljica učinila, no tvoja odluka je bila da joj to oprostiš. Ako se situacija opet ponovila ili ako si procijenila da ti nije ugodno s osobom koja se na jedan način ponaša kad je s tobom a na drugi kada je u društvu, ako ti nije ugodno s nekim tko je za tebe krenuo krivim putem – odakle onda želja za tim prijateljstvom? Je li to samo radi toga da imaš najbolju prijateljicu i ne budeš usamljena ili ta prijateljica ipak ima neke dobre osobine zbog kojih bi bila spremna prijeći preko stvari koje te smetaju? Kada odgovoriš na ovo pitanje znat ćeš što ti je činiti. Nitko nije savršen, pa tako ni naši prijatelji. Imaju mane i vrline i na nama je da ih prihvatimo ili ne prihvatimo. Ako odlučiš prihvatiti svoju prijateljicu jer procjenjuješ da su njene vrline ipak nadmašile mane, tada joj se uvijek možeš ispričati i eventualno popričati s njom o nekom kompromisu. S druge strane ako zaključiš da to ipak nije to, tada je vrijeme da srušiš one zidine (to ovisi samo o tebi) i da daš priliku drugim ljudima. Ljudi nisu bezgrešni ni savršeni i možda će nas netko nekada povrijediti. Iz moje perspektive bolje je nekada riskirati povrijeđenost nego biti usamljen. A iz tvoje?

Nadalje, to što ne voliš izlaziti i što ti je draže čitati knjige – uvjerena sam da ima još takvih osoba kao ti. Kompromis uvijek možeš napraviti i nekada izaći van a nekada ostati doma čitati knjigu. I sama sam bila takva i našla sam ljude kojima nije smetalo što svoje baterije punim na drugačiji način od njih. Nekada se ljudi mogu dobro slagati unatoč razlikama – samo je potreban kompromis. Šaljem ti podršku.