Od liječnice smo dobili uputnicu za odlazak u bolnicu. U bolnici je bila tjedan dana, obavili su sve moguće pretrage od snimanja srca, glave, pluća, razgovora sa psihologom i psihijatrom. Nisu nam bile preporučene nikakve terapije niti ništa, rečeno je da je sa djetetom sve u redu. Rečeno nam je da su to tikovi. Međutim to traje već tri godine sa povremenim prekidima od par tjedana te se svaki put javi neki drukčiji tik. Zadnji tik je kao da ona razgovara sama sa sobom, nečemu se čudi, sliježe rukama i uzdiše. Zanima me da li postoje neke terapije da se pomogne djetetu jer joj to stvara probleme u društvu te se stalno skriva od nas da ne vidimo kada to radi? Mama I.
Draga mama,
Budući da je odstranjen potencijalni fiziološki uzrok nekontroliranih motoričkih i vokalnih pokreta Vaše djevojčice, uzrok je vrlo vjerojatno psihičke prirode. Glede terapije, terapija igrom mogla bi joj pomoći jer se u tom procesu otkrivaju iskustva koje je dijete imalo te osjećaji i misli vezani za njih koja možda opterećuje Vaše dijete. Na terapiju igrom, za sada, prema mojim saznanjima možete dobiti samo kod nas u Centru Proventus u Zagrebu.
Ukoliko niste u Zagrebu, pokušajte razmisliti da li se je nešto dogodilo Vašoj djevojčici prije 3 godine. Tada je imala 7 godina. Da li je tada krenula u školu? Kako je prihvatila školu? Da li se suočavala sa nekim problemima? Da li je bilo neke druge stresne situacije? Da li je netko umro u obitelji ili životinjica za koje je bila vezana? Da li ste se preselili? Da li je dobila brata/seku? Jeste li se Vi sa suprugom više svađali tada (ako je netko od vas izgubio posao ili sam doživio neku stresnu situaciju)? Da li se je bilo što dogodilo što bi Vaša djevojčica mogla doživjeti kao stres čak i ako se Vama naizgled čini da to nije bilo tako strašno?
Vrlo često roditelji i ostale odrasle osobe smatraju da se je dijete mnogo brže adaptiralo na nove situacije (poput škole koje zapravo mogu biti veliki izvor stresa za dijete) jer im se naizgled čini da dijete dobro funkcionira tj. nije postalo agresivno (što je najčešći razlog za brigu odraslih). No to može biti daleko od istine da li se je dijete ili nije prilagodilo, prihvatilo novu situaciju/ljude, kako se je snašlo itd.?
Ponekad će dijete čak šutjeti i zatomljavati svoje probleme ukoliko ima dojam da bi tako moglo rastužiti ili učiniti nesretnim roditelje ili odrasle osobe koji se brinu za nju. Djeca su sposobna samima sebi potpuno nesvjesno jako mnogo lošeg što se tiče psihičkog zdravlja kako bi sačuvalo odrasle osobe. To čine zbog prirodnog nagona da sačuvaju odraslu osobu koja se brine za njih jer znaju da se nisu sposobna brinuti sama za sebe. Tako da, ako odrasla osoba nije dobro, tko će se brinuti za njih?!
Dobro razmislite što bi to moglo biti jer je očito da se Vaša djevojčica veću dugo vremena bori s nečim u sebi što se manifestira kroz tikove. Kada saznate uzrok, lakše ćete pronaći i rješenje za tikove.
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom