Imam 15 godina, ove godine sam krenula u srednju školu i imam problem. Nemam prijatelja. Ni u osnovnoj se nisam uklapala, uvijek sam bila “ona sa strane” koja je čitala knjigu. Nije da se nisam pokušala sprijateljiti, samo ne znam zašto ne mogu ostvariti neko prijateljstvo, a da nije površno. I sad u srednjoj je isto. Prvih mjesec dana je bilo super, ekipa za 5, ali već sad se vidi tko se s kim sprijateljio, a tko nije. Ja opet nisam našla nikoga. Znam da ćete reći da treba vremena za čvršća prijateljstva, ali ja se osjećam usamljeno i ne znam više što da radim. Idem na različite aktivnosti i tamo su svi isto super, ali moji roditelji misle da se dobro slažem s ljudima koje ne viđam svaki dan (u školi). Ne znam više što ću sa sobom, užasno sam usamljena.

Draga čitateljice,

kada se sjetim sebe u 1. razredu srednje, potpuno te mogu razumjeti o čemu pišeš. I ja sam uvijek voljela čitati knjige (radim to i danas) i nekako sam odudarala od društva u srednjoj školi. Zapravo kada danas gledam na tu situaciju, mislim da sam više ja bila ta koja se izdvajala nego da me društvo izoliralo. Moji interesi su uglavnom bili drugačiji od njihovih i zato ni nisam toliko ulagala u ta prijateljstva. Ne mislim da sam to radila namjerno i svjesno, već jednostavno nisam htjela vrijeme provoditi radeći stvari koje me ne zanimaju, u kafiću itd.

Mislim da je zaista teško naći osobu koja će nam odgovarati, s kojom ćemo imati zajedničke teme, interese… Teško je naći i jednu takvu osobu a kamoli cijelo društvo. Sa svima s kojima ne ostvarimo taj dublji kontakt baziran na temelju naše sličnosti, prijateljstva će vjerojatno biti površnija. Ali činjenica je da nisu sva prijateljstva duboka i da ne moraju biti takva. Duboka će biti samo s vrlo malim brojem ljudi, jednom do dvije osobe.

No da bi uopće nekoga i upoznali, stvarno treba vremena i malo više druženja. Ako u startu prekrižimo ljude i ne damo im priliku da ih bolje upoznamo, nikad nećemo saznati imamo li više zajedničkih tema ili ne. A u konačnici, i ne odlascima u društvo (koje nam možda nije idealno) nećemo ni biti u mogućnosti upoznavati nove ljude.

Znam da je tvoje strpljenje krhko, no neke stvari ne možemo ubrzati ni isforsirati. Neki nađu dobre prijatelje na fakultetu, neki na poslu, a neki u školi. Neka prijateljstva opstanu a neka ne. Moj savjet je da više vremena uložiš u druženje s ljudima koji ti pašu, a da drugima daš priliku. Nikada ne znaš kada i gdje ćeš upoznati nekog novog. Na taj način će i usamljenost ispariti kako ćeš širiti svoj krug poznanika.

Šaljem ti svoju podršku.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Budi svoj

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori