Učiteljica se stalno žali na mog 9-godišnjeg sina radi nepažnje

Poštovani, ne znam ni odakle bih počela... Moj sin ima 9 godina, ide u 3. razred osnovne škole, jako je osjećajan ali s druge strane tvrdoglav do bola.

shutterstock_1735801265.jpg

U školi je prva dva razreda imao jednu učiteljicu i sve je bilo super, jedino bi me ona nekad znala upozoriti na njega da je vrckav, da brblja, ali to je bilo sve. Sada u 3. razredu ima novu učiteljicu koja me na svakim informacijama obavjesštava uvijek o istim stvarima. Svaki, ali baš svaki put slušam da bi se on rado igrao s dječacima i išao s njima na mali nogomet, ali ga oni ne žele, pa se onda obrati njoj, pa ona naredi djeci i djeca je poslušaju i puste ga da igra iako im on vjerojatno i kvari možda igru. Drugo, stalno se igra s djevojčicama, šalje im poljupce. To što im šalje poljupce meni osobno i nije nešto strašno dok ih ne dira ili nešto takvo. Uglavnom, znači šalje poljupce, pa im priča horor priče. Kad su zadaci u grupi ne može se uklopiti jer mu uvijek netko smeta. On je očito takav da uvijek mora biti u centru pažnje i zbivanja, pa u klupi ne sjedi tj. vrti se, noge mu nisu na podu, vjerojatno je jedna ispod guze ili kako već sjedi. Pa mu učiteljica oduzme stolicu, pa mora stajati na nogama, ali njemu to baš i ne padne teško. To s oduzimanjem stolice se desilo par puta, ali po meni nije urodilo plodom. Da ne mislte da je zločesto dijete, stvarno nije, ali to što ne može sjediti je jednostavno jače od njega očito. Malo sam pričala i s bivšom učiteljicom, pa se ona zgrozila na taj postupak i na toliko negativnosti po pitanju njega, jer njoj on nije takav. Kod kuće imam problema s njim kad npr. treba domaći pisati pa to nagovaranje traje i traje, ali na kraju napiše. Neuredan je isto tako. Meni kao mami je najgore kad ima nekakve ispade bijesa jer svakakve riječi govori, tipa mrzim te, mučiteljice, uništila si mi djetinjstvo, a s druge strane je toliko osjećajan i dobar. Kako ga u školi navesti da sjedi mirno, da ne bude kažnjavan od strane učiteljice. Meni osobno je muka ići na informacije jer stalno slušam jedno te isto, ali iste bukvalno priče, kako ne može s djecom, kako ovo kako ono. Inače on je stvarno druželjubiv, u školi se očito sa dječacima baš i ne slaže, jer nije sportski tip, njih je samo 10-tak u razredu dječaka tako da većinom svi igraju nogomet. Sa curicama se slaže jer ga one slušaju kad im priča i zeza se. Voli pričati viceve i zagonetke. Što da radim, da li bi trebala popričati s nekim, vodit ga negdje kako učiteljica kaže? Očajna sam jer mi je žao da zbog gluposti dobiva i lošije ocjene nego prije, jer je pametan. Oprostite, malo sam nabacala. Srdačan pozdrav. Catwoman

Draga mama,

iz ovog što ste napisali može se zaključiti da Vaše dijete ima teškoće pažnje i koncentracije koje su praćene psihomotornim nemirom (nemogućnost dugotrajnijeg mirnog sjedenja, vrpoljenje na stolcu). No krenimo redom....

Kažete kako je dječak prva dva razreda imao učiteljicu koja nije toliko puno pažnje pridavala njegovim ponašanjima na nastavi. U trećem razredu dobio je novu učiteljicu koja je nešto manje tolerantna na navedena ponašanja. Svakako uzmite u obzir da i zahtjevi prema djeci rastu kako prelaze u više razrede. Dakle, osim promjene učiteljice, sada je i frustracija zbog povišenih zahtjeva svakako veća te to dovodi do učestalijeg ispoljavanja nemira kod dječaka.

Sami navodite kako je dječak motorički nespretan. Dakle, nije neobično da se ugodnije osjeća u društvu djevojčica kod kojih se igre i aktivnosti ne svode samo na sport i loptu.

Iz napisanog ne vidim kako su prošli trudnoća, porod i rani razvoj djeteta. Teškoće koje opisujete (pažnja, koncentracija, psihomotorni nemir, motorička nespretnost, neuredan rukopis) često su posljedica odstupanja u ranom razvojnom periodu djece.

Kao posljedica svih teškoća koje ste opisali često se mogu javiti ispadi u ponašanju i verbalna agresija prema roditeljima. Uzrok leži u kontinuiranim frustrirajućim situacijama u kojima se dječak svakodnevno nalazi. Svaka aktivnost koja od njega zahtjeva pažnju i koncentraciju za njega je nova frustracija. On sam ne razumije zbog čega mu je svaka takva aktivnost teška i reagira burno prema Vama jer od Vas očekuje razumijevanje, a Vi i dalje postavljate zahtjeve pred njega.

Evidentno je kako djetetu treba pomoći. Situacija će postati još teža i kompliciranija s polaskom u peti razred. Do tada imate vrijeme za poticanje razvoja pažnje, koncentracije, fine motorike, te umanjivanje psihomotornog nemira koji ometa normalno funkcioniranje Vašeg djeteta. U konačnici Vam savjetujemo posjet stručnjaku (defektologu) koji će procjenom djeteta utvrditi uzrok svih opisanih teškoća, te savjetovati Vas i učiteljicu kako pristupiti djetetu u daljnjem radu s njim.

Stela Horvat, prof. rehabilitator

Kabinet Korneo