Trebam li čekati do 3. godine da potražim pomoć za dječaka koji ne govori?

Imam dječaka starog 2 god. i 8 mjeseci. On jako slabo govori. Koristi nekih 10-tak riječi. To su u biti više kao fraze (npr. da, ne, još, vava kao pas, uuuu je mrak, bu kad mu je zima, brum je auto, njam je mačka, seku zove buba). Kad želi jesti il

Poštovani! Imam dječaka starog 2 god. i 8 mjeseci. On jako slabo govori. Koristi nekih 10-tak riječi. To su u biti više kao fraze (npr. da, ne, još, vava kao pas, uuuu je mrak, bu kad mu je zima, brum je auto, njam je mačka, seku zove buba). Kad želi jesti ili piti zove nekog od ukućana, pogleda tu osobu i pokaže trbuščić. Pitamo ga jesi li gladan on kaže da ili ne. Jako je živahan, voli se igrati, plesati, smijati, ali i ljutiti. Burno pokazuje emocije. Ne spava više po danu. Bez problema se ujutro digne u 7 i navečer zaspi u 8 i to cijelo vrijeme je aktivan. Mene najviše brine što on ni ne pokušava ništa izgovoriti. Zna i točno veli šuma i čaša (velim mu reci šuma pa kaže, tako i za čaša), ali to ne koristi u svakodnevnom govoru. Bili smo s njim kod logopeda koji je zaključio da je samo pitanje vremena kad će progovoriti. Tome su već tri mjeseca, a kod njega se ne vidi nikakav napredak. Zabrinuta sam. Logoped mi je rekao da se vidimo oko njegove treće godine ako ne progovori. Ne znam kako da mu pomognem da riječi dođu. Sestra mu je stara 6 godina i ona priča bez prestanka. Isto je progovorila kasnije, ali u toj dobi u kojoj je sad on ipak je pričala. Čuvaju ga baka i djed. Ne znam, da ga uključim u nekakvu igraonicu ili nešto slično? Tinka

Poštovana ,

Iz opisa Vašeg problema vidim da ste s pravom zabrinuti.

Za dob između 2 i 3 godine bitni su sljedeći parametri u razvoju govora koju uključuju receptivni govor (slušanje i razumijevanje) i ekspresivni govor (glasanje i govorno izražavanje). U toj dobi dijete iz područja receptivnog govora razumije razlike u značenju suprotnih pojmova (veliko-malo, gore-dolje, ima-nema), te sluša i izvodi dvije molbe zaredom.

Iz područja ekspresivnog govora dijete imenuje većinu stvari (ima riječ za gotovo sve oko sebe), u spontanom govoru koristi 2-3 rečenice kako bi postavljao pitanja i komentirao stvari oko sebe, te imenuje predmete koje želi dobiti tj. traži željeno govorom, a ne pokretom. Okolina obično razumije djetetov govor.

Stručnjaci navode da razloga  za zabrinutost imate ukoliko dijete ne reagira tj. ne izvodi dvočlane zapovjedi (što nije prisutno u Vašem slučaju), ali i kad ne povezuje dvije riječi, kad je njegov govor nerazumljiv i roditeljima, te kad ne razvija simboličku igru.

Sugeriram da započetne multidisciplinarnu obradu usporenog razvoja govora i učinite preglede neuropedijatra, psihologa, logopeda i defektologa.

Dr. Matilda Kovač Šižgorić
spec.pedijatar, subspecijalist pedijatrijske neurologije

Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol