Školska doktorica nas je poslala psihijatru i on je nakon prvog dolaska zaključio da ima Tourettov sindrom. To me jako zabrinulo i htjela bih vaše mišljenje. Mislim da smo ja i njen otac napravili veliku grešku. Rastavljeni smo, ali smo se mirili par puta pa mislim da je to utjecalo na tikove. Molim Vas za mišljenje i na koji način da joj pomognem. T.B.
Odgovor:
Draga mama,
prema nekim istraživanjima, čak 5-20% sve djece školske dobi razvit će tijekom djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.
Najnovija stručna literatura još uvijek ne navodi potvrdu konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova. Razvoj tikova se u stručnoj literaturi najčešće pripisivao isključivo raznim emocionalnim faktorima, no potvrđena je i genetska osnova podložnosti razvoja tikova - genetski faktori prisutni su u 75% slučajeva tikova, iako nije pronađen samo jedan gen koji uzrokuje razvoj tikova. Tikovi se bično počinju javljati od 3. do 7. godine života, kada dijete počinje osjećati samostalnost, polako postaje svjesno svoje okoline i svog mjesta u njoj te zbog toga doživljava prve ozbiljnije negativne emocije. Za razliku od odrasle osobe, koja stres zna prepoznati i nositi se s njime, dijete ga ne prepoznaje niti može jasno verbalizirati ono što proživljava. Tako se u trenutku kad je razina nakupljenog stresa prevelika uključuje zaštitni mehanizam psihe – napetost se oslobađa kroz tikove. Žmirkanje, nabiranje nosića, micanje šiškica ili neki drugi tikovi postaju ispušni ventil koji djetetu pomažu da otkloni napetost i izbaci negativnu energiju.
Koja su iskustva i emocije prouzročile pojavu tikova, nije jednostavno otkriti. Tik katkad može biti izazvan nekim neugodnim događajem, situacijom u kojoj se dijete osjetilo ugroženim. Nekad su uzrok naizgled bezazlene situacije, kao što su polazak u vrtić/školu, rođenje brace ili seke. Introvertirana, ozbiljna, sramežljiva i tiha djeca tikom mogu iskazivati nakupljenu ljutnju. Umjesto da se negativne energije riješe kroz igru, svađu ili sportske aktivnosti, kao što to primjerice čine otvorenija i aktivnija djeca ona se napetosti oslobađaju tikom.
Imajte na umu da djeca u pravilu kod sebe ne zamjećuju tikove jer im i ne smetaju. Budući da ih ne može kontrolirati, nema potrebe ni da svojoj kćerkici govorite o njima ili joj skrećete pažnju na njih. Nikako nemojte vikati, ljutiti se, imitirati ili kažnjavati već je podržite i nastojte da vam se povjeri kroz neposredan razgovor. Što više razgovarajte s njom, kvalitetno provodite vrijeme, a ukoliko u Vašu svakodnevnu rutinu uključite i zajedničko igranje, sigurna sam da će biti pomaka. Izbjegavajte pitanja poput: “Zašto stalno to radiš?”, zapovjedni ton: “Rekla sam ti da prestaneš to raditi!” ili pitanja u kojima se naslućuje da mislite kako je tik izazvan negativnom emocijom, primjerice: “Je li te netko naljutio?”. Također moram napomenuti da se ponekad događa da se roditelji djece s tikovima nerijetko pred drugima stide zbog „problema“ koji ima njihovo dijete. Pritom čine i veliku pogrešku jer drugima govore o djetetovu „problemu“ kao da se ispričavaju. Ne biste se smjeli zbog toga ni stidjeti ni ispričavati.Osim što dijete čuje sve što govorite, ono osjeća i vašu nelagodu te počinje osjećati krivnju za nešto čega uopće nije svjesno – a još manje krivo.
Ukoliko procjenjujete da je Vaša kćerkica zbunjena odnosom između Vas i supruga, savjetujem Vam da zajedno s bivšim suprugom razgovarate s njom i na njoj prilagođen način objasnite što se događa. Možete joj reći da je mama i tata jako vole ali da se više ne slažu – kao što se primjerica ona ne slaže s nekom djevojčicom u vrtiću. I da iz tog razloga mama i tata više ne žive zajedno, ali da su i dalje tu za nju i da uvijek može vrijeme provoditi i s mamom i s tatom.
Ako se tikovi ne povlače više od mjesec dana, postaju još izraženiji ili se pojavljuju novi, svakako se obratite stručnjaku – dječjem psihologu – koji će pomoći Vama i Vašoj djevojčici da ih uspješno prevladate.
Vama i Vašoj kćerkici želim puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener