Tijekom vikenda dječak se želi isključivo igrati s tatom, a mamu odguruje i ima ispade bijesa

Poštovani, imam dječaka starog 21 mjesec. Inače je poslušan i dobar dečko, pomalo živahan što je sasvim normalno. Preko tjedna je sve super, s mamom je preko dana i kad se treba premotati, obući, nešto pospremiti i slično, posluša i napravi sve što mu se kaže. Preko dana je s mamom a tek predvečer s tatom. No, vikendi su problematični kad su oba roditelja kod kuće. Hoće se isključivo igrati s tatom, mamu odguruje. Što god mama kaže, on ignorira ili napravi suprotno. Čak ponekad ima i ispade bijesa na javnom mjestu i to samo kad je s mamom. Kad smo u trgovinama tata i mali uvijek pronađu neku igračku ili nešto za kupit, a ja baš i nisam za to da dijete dobije igračku ili nešto svaki put kad smo u dućanu. Inače sin je super dijete, poslušan i ne branim mu ništa puno osim onog što može ugroziti njegov život i ono što baš nije lijepo. Na primjer, kad smo u trgovini često želi dirati sve stvari koje su mu na dohvatu, a želimo ga naučiti da to samo gleda i slično. Često se u takvim situacijama pojavi temper tantrum.
Molila bih vas za savjet, što napraviti? Što krivo radimo? Kako i na koji način to ispraviti?

Draga mama,

vjerujem da nije jednostavno preko tjedna imati dječačića s kojim se dobro slažete i onda odjednom preko vikenda vidjeti veliku promjenu u njegovu ponašanju. Razumijem da Vas to brine.
S obzirom da veći dio vremena vaš sin provodi s Vama (naveli ste da tada imate dobar odnos i dobru komunikaciju), a tatu vidi samo u popodnevnim satima i vikendom, vrlo je vjerojatno da se dječak jednostavno zaželi tate.

Situacija koju opisujete zna biti česta i njegova „vikend“ ponašanja nisu znak da Vas više ne voli ili ne treba. On samo, na način na koji zna, pokazuje da mu godi vrijeme s tatom (s kojim inače provodi puno manje vremena). Ako biste, recimo, češće veći dio tjedna ili vikenda bili odsutni vjerujem da biste vidjeli da Vam se i dalje vrlo raduje i traži Vašu pažnju i društvo.

Moj prijedlog je da ga vikendom pustite da uživa u tatinom društvu, neka se njih dvoje zbližavaju na svoj način što je istovremeno prilika da dijete radi neke aktivnosti (hranjenje, mijenjanje pelena i sl.) na drugi način nego što ih radi s Vama. Također, važno je i da dogovorite vrijeme koje ćete sve troje provoditi skupa te i da dječaku pojasnite da je to sad vrijeme za mamu, tatu i njega.

Što se tiče temper tantruma koji se javlja u situaciji koju ste opisali to je također uobičajeni dio odrastanja. Nekada takve situacija teže znaju teže pasti roditeljima nego djetetu. Ono što je važno jest ostati smiren i dosljedan te ne popustiti kupnji a istovremeno prema djetetu reagirati s puno razumijevanja. S obzirom da je to situacija u kojoj je dijete vrlo uznemireno jer ne zna kako se izboriti s jakom željom za nečim i, s druge strane, roditeljskim „ne“, i samim roditeljima bude teško nositi se s vlastitim emocijama koje se jave često zbog socijalnog konteksta (u javnom prostoru je) katkada i savjeta nepoznatih osoba. Kako biste olakšali i sebi i djetetu, dobro je prisjetiti se da to nije nešto što dijete radi kako bi Vama napakostilo, dovodilo Vas u neugodnu situaciju i slično. To je, jednostavno, u tom trenu način kojim se ono pokušava izboriti s proturječnim emocijama koje se u njemu jave.

Ono što odlično pomaže djetetu da se umiri i vremenom nauči i samoregulaciju jest empatičko reflektiranje. U situaciji kada se javi temper tantrum s puno sućuti i razumijevanja pokažite djetetu da ga razumijete da mu je sada teško i da ste tu za njega. Govorite blagim glasom, držite ga za ruku, zagrlite ga ili mu nekom drugom gestom (ovisno koliko je tantrum jak) pokažite da ste tu za njega i da nije sam u tomu što mu se događa.

Ako želite i u praksi vježbati i učiti empatičko reflektiranje, pratite naša događanja o filijalnoj terapiji igrom u kojoj roditelje poučavamo različitim vještinama među kojima je i empatičko reflektiranje.

Roditelji se u mnogim situacijama pitaju rade li što krivo. Dijete katkada ima ponašanja koja izgledaju ružno ili se s nekim situacijama nosi na način da ga je teško smiriti (npr. tantrumi). Normalno je da se takve situacije javljaju i one nisu uvijek znak da roditelji nešto rade krivo. Mnogim roditeljima je teško nositi se onim djetetovim emocijama koje su nelagodne (poput tuge, ljutnje i slično) no dijete ih ponekad iskazuje kao i nepoželjna ponašanja. Ako želite dodatno istražiti moguće odgojne postupke ili produbiti razumijevanje svojeg dječaka možete nam se javiti na konzultacije na info@centarproventus.hr ili na 01/5813-604.

Marina Balažev

specijalizantica Transakcijske analize i praktičarka Terapije igrom
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori