Svaki put kad sinu, primjerice, kažem da pripazi na vruće jelo, on automatski prekriži ruke i više ne želi jesti. Nakon dvije do tri minute počne plakati i onda nastaje kaos. Ponekad čak imamo osjećaj da će se onesvijestiti od plakanja koje zna trajati i po pola sata. Nikada nije dobio po guzi, ali izgleda da je trebao po njoj dobiti jer se on ama baš ničega ne boji. Što predlažete da napravim? Unaprijed hvala.
Dragi tata, vjerujem da Vam nije nimalo lako reagirati na sinovljevo plakanje ili impulzivne reakcije i normalno je da Vas takvo ponašanje pomalo brine. Postavljanje granica izazovno je svim roditeljima i često baš ovo područje otvara puno pitanja i nedoumica. Djeca tek uče kako se nositi s emocijama koje doživljavaju te to može za njih ponekad biti vrlo zahtjevno. To se pogotovo očituje kada se radi o intenzivnim emocijama poput ljutnje. On tek treba naučiti kako se nositi s emocijom ljutnje i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njegovom tijelu tada događa za početak preporučujem pročitati članak: Kako se snositi s djetetovom ljutnjom?
Osjećaj ljutnje kod djece ne rijetko zahtijeva angažman odraslih kako bi se dijete smirilo. Djeca u ranoj dobi, u kojoj se nalazi i Vaš sin, još uvijek nemaju kapaciteta smiriti se sama i to vjerojatno može objasniti zašto Vaš sinčić zna plakati jako intenzivno i po pola sata. Tada je jako važno da odrasli uspiju zadržati svoju smirenost kako bi mogli pomoći djetetu da se i ono smiri. Također, važno je da reagirate na takva ponašanja kako bi mu pomogli izbaciti tu emociju, ali na adekvatan način. U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Ako se dijete ponaša na način koji nije poželjan, važno je zaustaviti ga, jasno mu reći ne i preusmjeriti ga na neko drugo ponašanje. Više o postavljanju granica na djetetova ponašanja možete pročitati u članku Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju.
Nadalje, dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar njega. Bilo bi dobro zapitati se zašto tako često ispoljava ljutita ponašanja? Što nam svojim ponašanjem želi poručiti? Djeca, za razliku od odraslih, ne znaju verbalizirati svoje osjećaje, misli, želje, brige, već to rade kroz različita ponašanja. Pokušajte postaviti granicu na način opisan u navedenom članku. Ako se njegovo ponašanje nastavi kroz određeno vrijeme savjetujem Vam razgovor sa stručnjakom gdje možete zajedno pokušati shvatiti od kuda njegova ljutnja izvire i naći načine kako mu olakšati. Sretno.