Suprug me više seksualno ne privlači i zapravo sam od početka nesretna u braku

Poštovani, u braku sam 11 godina. Imamo dijete od 6 godina. Meni je 31, njemu 36. Moram priznati da nam brak nikad nije bio u potpunosti dobar. S vremenom sam shvaćala da on nije taj muškarac s kojim mogu biti sretna.
Seksualno me sve manje i manje privlači, pa sam mu priznala da ne želim više taj seks jer se poslije toga osjećam iskorišteno, ne uživam, nemam volju. Postajala sam sve tužnija i sve mi je teže o tome pričati. Njegova reakcija je bila da će mi dati vremena i da će to proći.

Znam da s godinama braka dolazi ponekad zatišje, ali pitam se je li to ovdje slučaj, jer nama od početka nije na neki način bilo to to. Oboje smo mladi ušli u brak i onda zbog obitelji, prijatelja i svega ostalog ostaješ u braku da ne praviš problem itd.

Znam da sam samo još jedna u nizu, ali došla sam do zida i ne znam kako dalje. Ja njega volim ali ne kao svog muža, ta mi je ljubav prerasla u prijatelja, nekog bliskog. Već odavno nemamo seks, već neka 3 mjeseca, nemam potrebu, želju i volju i rekla sam da me ne dira, jer ja na to više ne pristajem. Pa šuti on, a šutim i ja.

Odgovor:

Draga čitateljice,

žao mi je što imate problema u braku. Živjeti u šutnji s partnerom sigurno ne doprinosi zadovoljstvu nijednoga od vas a u konačnici bi rekla niti rješenju problema – koji evidentno postoji.
Na početku pisma ste napisali da vaš brak nikada nije bio dobar a s vremenom se pokazalo da vas osjećaj nije prevario. Ako kuću gradimo na lošim temeljima, teško je očekivati da će ona opstati posebice ako u nju ne ulažemo. Slično je i kada je u pitanju odnos između dvoje ljudi.

Ako želite ulagati u odnos sa suprugom, šutnja nije rješenje. Razmislite što želite, kakav odnos i brak te koliko se to podudara s odnosom koji imate. Što vam u odnosu nedostaje te postoji li način da to dobijete u ovom braku. Ako način postoji i vi vidite da vaš brak ipak ima šanse, razgovarajte sa suprugom. Uvijek možete potražiti i pomoć bračnog psihoterapeuta.

S druge strane, ako ste sigurni da „to nije to“ i da nema smisla raditi na braku, tada si postavite pitanje želite li radi okoline i djeteta ostati u braku s osobom s kojom zapravo ne želite biti. Kada ostajemo s nekim koga ne volimo oduzimamo priliku za sreću i sebi i toj osobi, a u isto vrijeme šaljemo poruku djetetu da je ok biti nesretan. Sa strane stručnjaka, za djecu je najbolje kada su roditelji u sretnom braku a ukoliko to nije moguće onda je bolje da su sretno razdvojeni nego u nesretnom braku.

Odluku ne morate donijeti odmah. Dajte si vremena, razmislite što želite.
Šaljem vam podršku.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori