? Samoozljeđuje se, sate provodi na internetu, nekoliko je puta hospitaliziran zbog samoozljeđivanja. Dakle, što učiniti kako bismo pomogli i njemu i drugim učenicima, izuzev stalnog praćenja, uključivanja u aktivnosti i sl. Naime, po prvi puta se susrećemo s takvim slučajem. Možete li mi pomoći u vidu stručnog savjeta te instrumentarija za praćenje poput IOOP-a? Unaprijed zahvaljujem!
Poštovana čitateljice,
u ovom trenutku Vam mogu samo reći da je gotovo nemoguće pratiti jednog 17-godišnjaka konstantno, a posebice kada se nalazite u ustanovi s još 150 druge djece. S obzirom da je mladić suicidalan i da se samoozljeđuje, moj savjet je da ga što prije uključite u tretman u vanjsku ustanovu (primjerice Polikliniku za zaštitu djece Grada Zagreba) kod psihijatra/psihoterapeuta. S obzirom da ste u učeničkom domu, svakako je bitno da sa situacijom upoznate i roditelje ukoliko već nisu. Prilikom uključivanja maloljetnog djeteta u tretman potrebno je prisustvo roditelja ili skrbnika, pa Vam savjetujem da ukažete roditeljima na ozbiljnost situacije.
Sve što trenutno činite podržavam, no to nije dovoljno kada se radi o mladoj suicidalnoj osobi – u ovom slučaju potreban je angažman psihijatra. U tom kontekst smatram da ni korištenje instrumentarija neće pridonijeti već isključivo uključivanje mladića u tretman.
Nadalje, ono što bi također preporučila jest održavanje radionica za mlade razne tematike. Uvijek možete saznati o čemu bi oni voljeli pričati i dobiti savjete te na tu temu pokrenuti radionice. Jedna od tema može biti npr. što kada se osjećamo depresivno i bezizlazno – tu bi jedni od drugih mogli dobiti podršku, saznati da se većina njih tako ponekad osjeća, mogli bi primjeniti tuđe ideje kako si pomoći u tim situacijama ali i dobiti informacije od Vas o depresiji, o tome da pomoći ima u obliku terapije i slično.
Nadam se da će Vam ovi savjeti koristiti. Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener