Stalno moram kod razrednice jer moj sin ne obavlja školske obaveze

Poštovana, imam troje djece, ali najveći problem stvara najmlađi. Uskoro će navršiti 8 godina (18.01.2016.) i pohađa 2. razred.

shutterstock_1735801265.jpg

Školska pedagoginja i razrednica učestalo zovu da moramo doći u školu radi nedoličnog ponašanja i nesudjelovanju sina u školskim obavezama.

Njegov razred pohađa 8 učenika. Navode kako svaki drugi dan sudjeluje u tučnjavi, naguravanju, izaziva ostalu djecu, pa naravno da mu i drugi vrate istom mjerom. Promatrala ga je pedagoginja na satu.

Njezine riječi: nezainteresiran za bilo koji predmet, zabavlja se pod satom gumicom, žvače, baca, ne reagira na upozorenja. Kod pisanja ispita on crta ili gleda druge što rade, a ne piše svoj ispit.

Ja znam kad doma pišemo zadaću da moram sjediti s njim i stalno ga upozoravati da piše, da ponovno pročita... Negoduje kad mora doma izvršavati svoje školske obaveze, ali uz moju upornost ide pisati, učiti. Kako pohađa logopeda 1,5 godinu (ostao nam je još 1 termin i gotovi smo s terapijom), logopedica je isto navela da mu bilo koja sitnica oduzme koncentraciju, te ga je teško usmjeriti na obavljanje zadataka. Kad to uspije, sve zadatke odradi sam i točno. U SUVAG smo krenuli jer je pisao i čitao zrcalno. Sad smo to ispravili, ali u školi su našli drugi problem. Ja više ne znam na koji način djetetu objasniti i usmjeriti ga da mora izvršavati svoje školske obaveze, kako kod kuće tako i u školi. Učitelji ga ostavljaju na sve dopunske nastave kako bi više radili s njim, ali nemaju uspjeha.

Najstariji sin ima 13 godina, te dijagnozu: F81.0 Dyslexia signata

Ministarstvo mu je odobrilo program po individualiziranom programu. To su sad uveli u 7. razredu, pa ćemo vidjeti. Ni kćer koja pohađa 5. razred nije čitala. Teško savladava gradiva. Stvarno ne znam više da li sam pogriješila u odgoju, da li sam ih trebala više forsirati da čitaju kao mali ili što. Vrtim se u krug. Svako malo zovu u školu i kako oni navode: „GOSPOĐO, NE POSVEĆUJETE DOVOLJO PAŽENJE ŠKOLSKIM OBAVEZAMA I DJECI!“

Molim Vas za pomoć! Unaprijed zahvalna, Mama

Poštovana,

sve što opisujete navodi nas na razmišljanje da se kod najmlađeg djeteta radi o teškoćama pažnje i koncentracije no sa sigurnošću to možemo utvrditi samo na temelju inicijalne procjene. Ukoliko Vaše dijete ima teškoće pažnje i koncentracije one će rezultirati smanjenim uspjehom na raznim poljima njegovog razvoja. Pretjerano učenje i uvježbavanje školskih znanja neće rezultirati adekvatnim uspjehom, jer se prvobitno treba raditi na produživanju koncentracije. Mogućnost koncentriranja sazrijeva s kronološkom dobi, no ukoliko se radi o teškoćama potrebno ju je dodatno razvijati adekvatnim vježbama, a to nisu klasični školski zadaci.

Disleksija je dijagnoza koja se odnosi na sustavne teškoće čitanja i razumijevanja pročitanog. Ukoliko se kod Vaše djece radi o disleksiji, tada im treba omogućiti školovanje prema individualiziranom pristupu. Individualizirani pristup neće smanjiti obim gradiva koji djeca svladavaju, već će omogućiti adekvatne prilagodbe u odnosu na danu dijagnozu (prilagođavanje teksta fontom, skraćivanje tekstualnih zadataka, preferiranje usmenog odgovaranja i sl). Preporučamo Vam stoga da učinite kompletnu obradu i Vaše djevojčice kako bi joj prema potrebi što prije pomogli uvođenjem primjerenog oblika obrazovanja.

Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.

Kabinet Korneo