Škola ne prepoznaje da je dječak (8) nadaren i hiperaktivan

Poštovani imam ogroman problem sa sinom. Osam godina je star i od kad je krenuo u školu za mene je počeo pakao. U predškolskom razredu su tvrdili da zaostaje za drugom djecom, da ne zna slušati, da ne zna da se smiri. Testirali su ga. Ispostavilo se da je inteligencijom pred svojim vršnjacima, ali tada mu je falilo znanje njemačkog jezika. U drugom razredu u novoj školi, sve je krenulo ponovno od početka – odličan je učenik, jedini čak u razredu koji nema ni jednu četvorku, znanje mu je na nivou većem nego drugoj djeci u razredu, ali ima probleme s ponašanjem. I žele ga odvojiti u novi razred, gdje idu djeca s poremećajima u ponašanju. Ne može zapamtiti imena drugoj djeci, stalno zvižduka, pjeva na satu, raspravlja se s učiteljicom kao da mu je vršnjakinja. Ono što mu padne na pamet to kaže, i on neprestano priča s time da ima problema da se izrazi, pa zamuckuje ako ga se požuruje, prekida, upada u rečenice, u društva… Inače teško stječe prijatelje, druži se samo s nemirnom djecom u razredu i spreman je na svaki nestašluk… Nemoguće je s njim jedan dan od jutra do mraka provesti bez da mu se milijun puta ponovi redoslijed nekih ustaljenih radnji tipa – obuci se u skladu s vremenom, operi ruke prije ručka, ponašaj se za samim ručkom. Iako je strogo zabranjeno, svako malo ustaje, zaboravlja sve živo i nije mi jasno kako, ako mu dam tri zadatka jedan do pola zapamti. Vjerujte mi nije mi jasno da je najbolji u razredu po učenju. Kad priča, započne po tri teme, a ni jednu mi ne objasni kako treba, ne sasluša me ako mu nešto kažem da donese, ali već trči i u pokretu je. On sve ruši, prevrće, ništa on ne vidi oko sebe tj. ne obraća pažnju… Ako stoji ispred njega žuti upaljač i ja mu kažem “ispred tebe je žuti upaljač, daj mi ga molim te”, on ga od neke navale energije ne vidi, on se okreće oko sebe, prevrće i poruši sve živo. Tad ga moram smirit tako što glasno moram reći “stop” i naredit mu da me sluša i u oči gleda i ponovim hladnim, tihim i jednoličnim tonom i tada funkcionira. Sada po nalogu škole posjećuje ergo terapije za ponašanje, ali ja mislim da je to pogrešno, ne znam zbog čega, voljela bi da mu pomogne, ali skeptična sam. Ne znam što mu je, niti on zna kad ga pitam. Pitam ga zašto radiš ono što je zabranjeno (npr. novac u školu nositi ), je li znaš da ćes dobiti kaznu? On zna sve, ali ne zna zašto tako uradi, njemu to tako paše, on tako želi i uradi. Nekad ima svoje dane, rijetki su i obično su isplanirani jer želi nešto i dobar je za neprepoznat. Ako nije onako kako on želi imam osjećaj da me kažnjava namjerno. Npr. u srijedu nakon škole mu nisam kupila sendvič, jer kod kuće obično svi skupa ručamo, i idući dan je bio ekstra nemiran na satu i nastavi pa mi je učiteljica čak i poruku poslala.To je jedan mali primjer, mogla bi vam takvih bar 50 još napisati. Prvo sam mislila da sam luda jer tako mislim, kako to da dijete smišlja što da mi napravi ako ja nisam nešto napravila, ili reagirala kako je on želio, ali previše je sličnosti između njegovih ispada i mojih zabrana. Ne znam kako da si pomognem, nemam snage niti ideja kako da ga “obuzdam”. Ne znam gdje da se obratim, on nije lud, više bi rekla da je drzak i ne priznaje autoritete, jednostavno on je najpametniji i tako se ponaša. Da li mi možete pomoći nekim savjetom, jer stvarno borim se s njim, čini mi se, od momenta kad je prohodao (10 mjeseci) a sad je pred nekim pubertetom i vjerujte mi strah me da će svojim ponašanjem otići na “pogrešnu stranu” jer je strašno povodljiv. Unaprijed zahvalna. GW

Poštovana, po svemu što ste naveli i kako ste opisali ponašenje Vašeg sina skloni smo zaključiti da se radi o nadarenom djetetu čija nadarenost do sada nije bila prepoznata na adekvatan način pa ni samim time hranjena što je dovelo do ponašajnih problema. To je inače čest slučaj kada potencijali nadarenog djeteta ne budu prepoznati i zadovoljeni.

Vaše dijete najvjerojatnije, osim visokih intelektualnih sposobnosti ima i ADHD tj. poremaćaj pažnje praćen hiperaktivnošću. Testovi inteligencije su potvrdili potencijal vašeg djeteta, što pokazuju i dobre ocjene koje su vezane uz akademska znanja koje vaše dijete svladava bez teškoća. Za dijagnostiku ADHD sindroma potrebno je sustavno promatranje djeteta u periodu od 6 mjeseci u kojem se opetovano moraju ponavljati određene karakteristike ponašanja.

Ukoliko se pokaže točnim naša sumnja da je vaš dječak hiperaktivno nadareno dijete tada je u njegov život potrebno uvesti strukturu i red a ne ergo terapiju. Ciljane vježbe koncentracije i pažnje kroz adekvatne zadatke za nadareno dijete koje će zainteresirati i zadovoljiti njegove mentalne sposobnosti, dovele bi do poboljšanja koncentracije. Red i struktura u njegovom život, dobra suradnja sa školom, a po potrebi i medikamentozna terapija mogle bi pomoći vašem dječaku.

Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog

Kabinet Korneo

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

prof. defektolog
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Pitajte me Moji odgovori