Prvo smo ga navikli da spava s nama u krevetu jer je bilo lakše, ali kako je bio nemiran i spavao nam na glavama i po cijelom krevetu napravili smo mu vlastitu sobu sa 4 godine. Ta ideja nikad nije skroz zaživjela jer Marko i dan danas skoro svaku noć dolazi u naš krevet usred noći. Događa se nekoliko stvari: ujutro ga jednostavno nađemo pokraj sebe, noću nas probudi zazivanje ili plač, ili u snu priča i jauče. Pokušavam ga smiriti, zagraljem, buđenjem, pričanjem, upitima, ali on nastavlja jaukati bar 10 minuta. Kada spava kod nas ili dođe kod nas, a mi ne čujemo, nikada
ne plače i nikada se ne budi. Soba je odmah kraj naše, vrata su otvorena jedna i druga, uvjek je upaljeno svijetlo na hodniku. Soba je lijepo uređena sa svim njegovim omiljenim igračkama i knjigama, preko dana obožava biti u njoj. Probala sam svašata, od noćne baterije, do kul posteljine, more razgovora o tome da se nema čega bojati, noć je dobra jer nam pomaže da se odmorimo... Čini mi se da je jako osjećajan i osjetljiv i da svaka sitnica iz dana utjače na njega noću. Voljela bi mu pomoći da očvrsne, kontrolira ljutnju i smireno spava. Kako? N.
Odgovor: Draga N., Razlozi zbog kojih vaš mailšan dolazi k vama u krevet mogu biti posve banalni: primjerice, neudoban krevetić, propuh, škripanje ormara, pa bi bilo dobro da provjerite kod vašeg sina radi li se možda o tome. S druge strane, moguće je da nedostajete vašem djetetu, te da dolaskom u vaš krevet pokušava nadoknaditi vrijeme s roditeljima koji mu tijekom dana nedostaju.
Dobar je znak ako vaše dijete uspijeva zaspati u svojem krevetiću. To što dolazi k vama može biti iz navike, a možda i zbog noćnih strahova zbog čega traži zaštitu. S obzirom da ste naveli kako se, kad spava kod vas, nikada ne budi niti plače, veća je vjerojatnost da se ipak radi o navici.
U svakom slučaju, pritisak s vaše strane može izazvati dodatni strah i poljuljati djetetovo povjerenje u vas.
Ono što možete učiniti, to je da svom djetetu prije spavanja ispričate priču o dječaku koji je otišao spavati u svoj krevet i gdje mu je lijepo. Na taj način ćete indirektno djetetu dati do znanja što od njega očekujete, bez pritiska. Bilo bi poželjno da dijete uvijek prije spavanja ima istu rutinu: pranje zubića, piđama, maženje, priča za laku noć...
Nakon toga ušuškajte dijete u krevet i dajte mu do znanja da ste tu za njega ukoliko ga bude strah. Možete mu reći primjerice da stavi svoju ruku na zid i da će tako biti u kontaktu s vama dok je u svom krevetiću (s obzirom da su sobe jedna do druge). Kada vam dijete preko noći dođe u krevet, jednostavno ga vratite nazad, uz pusu i ušuškavanje, te se potom vratite natrag u svoj krevet uz istu priču.
Iako bi vam svakako preporučila da u tome budete dosljedni, ako nikako ne uspijevate dijete spremiti natrag u krevet jer plače te zatim ne može dugo zaspati, nemojte inzistirati. Važno je prepoznati potrebe svog djeteta te djelovati u skladu s njima.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog