Imala sam svega četiri prijateljice i jednu najbolju prijateljicu. Svi mi kažu da da sam dobra osoba i ja sebe takvu smatram. Mislim da moj višak kilograma utječe na to da se nitko ne želi sa mnom družiti. Imam osjećaj da im se gadim, znam da ne bi trebala tako razmišljati, ali ne mogu si pomoći. Hvala.
Draga L.,
iz vlastitog iskustva, ali i iz iskustva mladih koji mi dolaze na savjetovanje, znam da svaka promjena – pa tako i ova koja uključuje prelazak iz osnovne u srednju školu – može u nama izazvati strah i nesigurnost. Razumijem kako se osjećaš, a uvjerena sam da će u tvojoj novoj školi i razredu biti puno mladih koji će se osjećati isto ili slično kao i ti – neovisno o tome kako izgledaju izvana. Sjeti se da ste svi u istoj poziciji i da će većini cijela ta situacija biti potpuno nova i da neće nikoga poznavati.
Ono što bi ti savjetovala jest da budeš otvorena za upoznavanje novih ljudi. Imaj na umu da se ne možemo svima svidjeti isto kao što se ni nama ne sviđaju svi. Pronađi ljude koji su slični tebi, koji imaju iste hobije kao i ti, koji slušaju istu glazbu, vole provoditi vrijeme na sličan način kao i ti. Dakle, budi otvorena za sve (postavljaj pitanja, uključi se u razgovore kada imaš nešto za reći itd.), pronađi sličnosti... I zapamti – neovisno o tome kako drugi izgledaju ili ponašaju se, većina se zasigurno osjeća nesigurno baš kao i ti.
Kada kažeš da se nitko nije htio družiti s tobom u osnovnoj školi – ja to zaista ne vidim tako. Zar su 4 prijateljice i jedna najbolja nitko? Koliko to društvo mora biti da bi bili netko? Za prijatelje uglavnom biramo ljude koji su nam po nečemu slični i s kojima nam je ugodno provoditi vrijeme. Vrlo je mala vjerojatnost da su ti baš svi iz razreda slični – i u tome nema ništa loše, ne možemo svi biti isti. Druženje s velikim krugom ljudi ne znači nužno i da imamo veliki krug prijatelja. Pretpostavljam da se ni ti ne bi voljela družiti baš sa svima? Da postoje ljudi koji ti iz nekog razloga ne pašu? I to je sasvim u redu. Zato po cesti ni ne hodamo u grupama od 50 ljudi već s nekoliko bližih prijatelja.
Bi li tebi smetalo družiti se s nekim tko ima višak/manjak kilograma? Ili s nekim tko ima krive zube? Ili se nekim tko je jako nizak/visok? Ako ne bi, tj. ako bi osobine te osobe stavila ispred njegovih fizičkih karakteristika (od kojih su neke promjenjive, npr. tjelesna težina i krivi zubi), onda isto tako postoje ljudi koji su slični tebi i koji razmišljaju na isti način. Ja se osobno ne bi voljela družiti s nekime koga smeta moja visina (odnosno da budem preciznija, nizina) i zato sam izabrala za svoj krug prijatelja ljude koji me prihvaćaju takvu kakva jesam. Drugim riječima, nije nam cilj svidjeti se i odgovarati svima (jer je to apsolutno nemoguće) već pronaći ljude koji su po nekim osobinama slični nama i koji će nas prihvatiti takve kakve jesmo. Ako si do sada već imala iskustvo da postoje ljudi koji te takvu prihvaćaju, uvjerena sam da to nisu jedini ljudi na ovom svijetu.
Svatko od nas ima nešto što mu se ne sviđa kod njega – neke stvari možemo promijeniti a neke ne. Primjerice, ja nikada neću moći promijeniti svoju visinu. U tom slučaju možemo se prihvatiti takvima kakvi jesmo i iskoristiti prednosti te svoje „mane“. Primjerice, ja uvijek imam mjesta u autobusu/avionu/kinu/kazalištu; mogu kupovati odjeću i na dječjim odjelima (koji znaju biti povoljniji, a odjeća lijepa i kvalitetna); izgledam mlađe (u nekim odraslijim godinama to je kompliment)... Sve ima pozitivne i negativne strane. Ako već ne možemo promijeniti neku svoju karakteristiku, možemo je prihvatiti tako da pronađemo sve njezino pozitivne strane i iskoristimo ih. Zar ne?
Želim ti puno sreće i hrabrosti u novoj školi.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener