Prema braci je super, a prema meni nikako, vrijeđa me, govori da sam nesposobna, ponižava, nikad mi nije bila podrška u životu, za nju sam uvijek bila nesposobna kćerka. Šta god napravim, njoj nije dobro, ako skuham nešto,ona to ne želi jesti. Upisala sam fakultet uz plaćanje i zbog toga me vrijeđala. Mlađeg brata je prijateljima hvalila, a mene ponižavala. Moj dečko je iz miješanog braka, otac musliman, mama katolkinja. Ja sam muslimanka i mama nikad nije podržavala našu vezu. Čovjek s kojim je ona u vezi, okreće je protiv mene, on živi u stanu ispod nas.
Na rođendanu mog starijeg brata, mamin dečko je počeo vrijeđati i fizički napadati mog dečka. Izvadio je nož i htio je mene i dečka izbosti, ja sam ga branila i onda me izbacio iz kuće. Otišla sam kod oca koji ima drugu ženu i djecu s njom i ja mu nisam zanimljiva. Uspjela sam se vratiti kod mame i situacija s njom je još uvijek ista. Otišla bih negdje, ali slabo govorim engleski. Dok su moje prijateljice imale podršku svojih roditelja, ja sam uvijek bila neželjeno dijete. Pretpostavljam da me mama ne voli jer sličim na oca i po karakteru sam bezosjećajna, gruba, drska i svadljiva. Ne želim više imati ovakav život, bojim se za svoju djecu koju želim imati jednog dana. Kakav ću im primjer biti? Puno Vam hvala!
Draga čitateljice,
iskreno suosjećam zbog situacije u kojoj se nalazite. Biti bez podrške bliskih ljudi i unatoč tome uspjeti (što vi jeste jer ste između ostalog upisali fakultet) sigurno nije lako. S obzirom da ta podrška izostaje od obitelji, moj savjet bi bio da se okrenete prijateljima, partneru te da tu podršku zatražite od njih. Na nekom odnosu je teško raditi ako ta osoba također ne želi sudjelovati – no možete naučiti kako ćete se vi postaviti u cijeloj ovoj situaciji, kako očvrsnuti i zaštititi se. Stoga bih savjetovala stručnu pomoć – obratite se psihologu, psihoterapeutu koji će Vam pomoći da se lakše nosite s cijelom situacijom. Šaljem Vam podršku.