Psihomotorni nemir i odbijanje grupnog rada u vrtiću kod 5-godišnje djevojčice

Moja djevojčica je napunila 5 godina. Dijete je koje ima manje motoričke smetnje i usporen govorno-jezični razvoj.

shutterstock_1735801265.jpg

Međutim napreduje u razvoju govora i sada već lijepo slaže rečenice i ima priličan fond riječi. Kako od njezine rane dobi radimo na njezinom općem razvoju i govoru (logoped, psiholog, ja) jako dobro surađuje u odnosu jedan na jedan ali se problem javlja u vrtiću, kojeg sada već pohađa drugu godinu. Jako teško prihvaća grupne instrukcije i timski rad. Ne želi slušati i odbija zahtjeve koje izvršavaju i druga djeca. Sa djecom se ne igra već ih ometa u igri i to ju jako zabavlja. Često je i agresivna pri čemu štipa, gura, jednostavno neda nikome mira. U takvim situacijama javlja se jaki psihomotorni nemir koji ne može kontrolirati i to izgleda nekako kao da će dobiti nervni slom i teško ju je pritom umiriti. Kod kuće se jako lijepo igra, ima mirnih perioda iako isti obrazac nemirnog ponašanja pokazuje kada joj je blizu sestra. Ne znam kako rješavati takve situacije, trudim se prevenirati agresiju ali ona nekako uspije uštipnuti, gurnuti kao da to mora. Ako ju udaljim od sestre ona nalazi načina da dođe do nje i da joj zasmeta bez obzira što radi. Tada pokušavam pronaći neku aktivnost da ju zaokupi npr. puzle, memori, bojanje i igram se s njom ali ni to ju ne zabavi za dugo. Ne voli čitanje priča, crtiće. Ne znam kako ju umiriti i odakle dolazi taj nemir. Očajna sam i gubim živce. Znam da ne smijem burno reagirati ali naprosto me izbaci iz takta pa se izvičem na nju. Poslije mi je žao ali više ne nalazim način. Imate li kakvu ideju o tome kako postupati s njom? Zahvalna mama I.

Poštovana mama,

iz Vašeg opisa je vidljivo da djevojčica jako lijepo surađuje kad se s njom radi individualno, u mirnom okruženju, dok se u većim grupama teže snalazi i tada se javljaju nepoželjna ponašanja.

Pretpostavljam da Vaša djevojčica ne voli gledati crtiće i slušati priče jer nije u mogućnosti pratiti tijek radnje i obraditi toliku količinu auditivnih informacija. Isto tako, pretpostavljam da je to ujedno i razlog njezinog burnog reagiranja u grupi.

Stoga preporučam da otkrijete igre u kojima Vaša djevojčica uživa i pridružite se tim igrama. Nastojte kroz te igre poticati što bolju interakciju između Vas i djeteta. Što se Vaša djevojčica dulje zadržava u pozitivnim interakcijama, nepoželjnog ponašanja će biti sve manje.

Na isti način potičite igru s vršnjacima. Igrajte igru koju Vaša djevojčica najviše voli, potaknite drugo dijete na istu igru. U vrtiću sugerirajte odgajateljicama da pokušaju slijediti interes djevojčice i da polako uključuju drugu djecu u njezinu igru. Ukoliko planiraju neku grupnu aktivnost, predlažem da se prethodno djevojčici objasne pravila igre i, ukoliko je potrebno, da ju se vodi kroz takvu aktivnost. Bitno je da pritom djevojčica bude sretna i doživi uspjeh jer će na taj način željeti ponoviti istu aktivnost. Svakako predlažem rad u manjim grupama kako bi djevojčica lakše pratila upute i bolje sudjelovala. Svakako nemojte ništa forsirati kod već sve nastojte raditi spontano i razigrano i na taj način potičite socijalizaciju i „pozitivno“ ponašanje kod Vaše djevojčice.

Kako bi sa sigurnošću ustvrdili uzroke ponašanja djevojčice i detaljnije dali odgovore na Vaša pitanja preporučam da se javite u naš Kabinet i naručite se na procjenu i savjetovanje kod defektologa.

Alma Džanović, mag.rehab.educ.

Kabinet Korneo