Pozdrav. Imam pitanje, odnosno problem. Imam sina od 7 godina koji je krenuo u 1. razred. Nije išao u vrtić i sada mu je teško palo što odjednom ima toliko obaveza. On je inače nemirno i razdražljivo dijete i uvijek sve mora biti po njegovom. U školi se grubo igra, skače, viče. Što se tiče gradiva, neuredan je i nema volje za učenjem. Prije oko 2 godine posjetili smo psihologa koji nam je rekao da je on visoko iznadprosječno inteligentno dijete, ali on to ne pokazuje ili mi to ne vidimo. Trenutno su nam u obitelji odnosi dosta teški i poljuljani sa čestim svađama. Dajte mi neki savjet molim Vas jer ni razgovor ni kazne ne pomažu. Hvala. Petra

 

Draga mama,

izgleda da se nalazite u zaista zahtjevnoj situaciji i da Vam nije lako. Ne znam koji je instrument korišten pri procjeni Vašeg dječaka, ali ako je dobiveno da je visoko nadprosječan, onda zaista može biti riječ o darovitom djetetu.

Darovita djeca su djeca s posebnim potrebama, u svakom smislu, pogotovo u našem obrazovnom sustavu koji nije previše podržavajući za takvu djecu. Naime, daroviti su kognitivno jako napredni naspram svojih vršnjaka, ali emocionalna zrelost često ne prati njihov kognitivni razvoj pa gledano u terminima njihove mentalne dobi, darovita djeca su često emocionalno nezrela. To je ponešto izraženije kod darovitih dječaka, kod kojih je primijećena veća diskrepancija između kognitivnog i emocionalnog razvoja. K tome, daroviti često imaju izraženu crtu perfekcionizma, uz koji ponekad ide i anksioznost, a anksiozna djeca su generalno nemirnija.
Uz sve to, došlo je do velike promjene u njegovom životu, našao se u sredini gdje mora slušati druge, slijediti pravila i surađivati s drugom djecom. K tome, primjećuje da je drugačiji od drugih te se možda osjeća kao da se ne uklapa. Većina djece ipak ide u vrtić prije škole te imaju dobro razvijene socijalne vještine, nešto što njemu možda nedostaje, a k tome nije naviknuo na takvo okruženje, gdje postoji red sam po sebi i gdje se postavljaju određeni zahtjevi prema djeci.

Moj savjet Vam je da razgovarate sa stručnom službom unutar škole te ponovite kognitivnu procjenu u nekoj instituciji koja Vam može izdati papir, koji će stručna služba u školi priznati (ako već oni ne mogu napraviti kognitivnu procjenu). Naime, ako zaista je riječ o nadprosječnom djetetu, Vaš dječak ima pravo na prilagođeni školski program njegovim sposobnostima,a i to je onda i nešto što bi učiteljica i stručna služba u školi trebali imati na umu pri radu s njim.

Nadam se da ćete uspješno riješiti problem!

 

Maja Bonačić

dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus

 

MAJA BONAČIĆ

dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom
Centar Proventus

Moji odgovori