Prvašić ima problem s pisanjem i povezivanjem pisanih slova

Poštovani imam prvašića i imamo problem s pisanim slovima. Učiteljica kaže da jednostavno ne povezuje i da ih se još nije naučio pisati. Bili smo kod školske psihologinje i ona kaže da to i nije tako strašno. Pregledala mu je bilježnicu iz hrvatskog jezika i kazala je da će ga pozvati jedan sat kod sebe da vidi u čemu je problem. To se još nije dogodilo. Dijete se trudi, ali učiteljica mu iskriża sve i napiše da ne valja. Voljela bih čuti vaše mišljenje o ovome? Lijepi pozdrav.

ODGOVOR:

Poštovana,

učenje čitanja i pisanja jedan je od većih razvojnih izazova za svako dijete, koji uključuje razvijanje vrlo složenih psihofizioloških procesa. Za kvalitetno usvajanje tehnike čitanja i pisanja pretpostavka je uredan govorno-jezični i motorički razvoj. Važne sposobnosti uključuju i urednu okulomotornu koordinaciju, orijentaciju u prostoru i na papiru, te vidnu percepciju. Potrebno je pravovremeno poticati i razvijati sve potrebne predvještine.

Procesi učenja čitanja i pisanja odvijaju se paralelno. Za neku djecu, ovisno o njihovim individualnim sposobnostima i preduvjetima, neki od tih procesa mogu biti zahtjevniji. Stoga, važno je provjeriti razvijenost svih potrebnih vještina (djetetov govorno-jezični status, slušnu i radnu memoriju, uspostavljenost veze slovo-glas, poznavanje grafičkog oblika svakog slova, sposobnost povezivanja elemenata u tehnici čitanja, i ostalo).

Pisanje nije samo vizualno-misaona, već motoričko-radna aktivnost. O finoj motorici i grafomotorici djeteta obično se govori u vrijeme polaska u školu, ali te se vještine razvijaju već od najranije dobi. Kod usvajanja pisanih slova, uz fonološke vještine, važna je uredna sposobnost motorike ruke i fine motorike šake, te sposobnost koordinacije oko-ruka. Savjetujem zatražiti procjenu od strane stručnjaka u svrhu utvrđivanja statusa navedenih vještina i adekvatnog poticanja točno određenih sposobnosti, naročito fine motorike.

Pisana slova učimo u 1. razredu osnovne škole i usavršavanje u motorici i pisanju traje uglavnom do kraja 4. razreda. Zahtijevanje od djeteta da povezuje pisana slova, a ono još nije usvojilo potrebne predvještine i grafemski oblik slova, ili ima teškoća s motoričkim planiranjem i ostvarivanjem adekvatnih linija, značajno usporava daljnji napredak. Također, dijete se može osjećati neuspješno jer kasni u odnosu na vršnjake, te zbog nedovoljne spretnosti i vremena može početi činiti veće pogreške u pisanju. Istraživanja pokazuju da pisanje rukom pridonosi akademskoj uspješnosti i da upotreba olovke, a ne tipkovnice, pomaže boljem funkcioniranju mozga. Pisanje rukom pozitivno utječe na dugotrajno pamćenje novih koncepata, a uz to i razvija mišiće ruke.

Stoga, pravovremeno utvrđivanje mogućih teškoća i adekvatno poticanje određenih elemenata pisanja dugoročno utječu na djetetov uspjeh.