Problemi s ponašanjem 5-godišnjaka koji je svadljiv i inatljiv

Poštovani, imam sina od pet godina koji je karakterno vrlo uporan i tvrdoglav. Problem je što se svađa, dere i viče kada nešto ne želi. Čak me počeo i nazivati glupačom.

shutterstock_1735801265.jpg

Inače mu sve vrlo strpljivo objasnim kada se smiri i on to shvaća, ali ne prihvaća da to mora napraviti. Ima sestru od tri godine i ako ona ne mora raditi što i on, onda to odbija. Također govori da je curica kopirajući nju. Mora ići na operaciju spolovila jer mu se kožica ne može prevući. Derao se i bacio kod doktorice da to ne želi i morali smo ga držati da ga pregleda. Išli smo kod psihologa upravo zbog njegovog "neću" i "radim što ja hoću" jer to je ponekad bio problem u vrtiću i dobili smo smjernice što s njim raditi. Pedijatrica je rekla da njegovo ponašanje nije tipično za petogodišnjaka. Osobno smatram da je vrlo bistar i drag dječak koji je ujedno i vrlo živ s jakim karakterom. Molim vas recite mi griješim li ili uistinu on ima neki problem poput zahtjevnog djeteta ili djeteta koji nije u skladu s onim što se od njega očekuje? Hvala Vam unaprijed i lijep pozdrav.

Draga S.,

čini se da imate jednog pametnog i upornog sinčića. Upornost je karakteristika temperamenta koja je odlična kada želimo postići određeni cilj (završiti započeto, ostvariti želje..). Ljudi koji su po prirodi ''uporniji'' neće lako odustati i teško ih se može omesti u zacrtanom cilju.

Takva energija Vašem sinu u životu može dobro poslužiti. Naravno, postoji i ona druga strana medalje o kojoj, čini mi se, i pišete u ovome pismu. Upornost nam može otežavati odnose s okolinom jer se ponekad naši planovi i želje ne poklapaju sa željama i planovima osoba koje nas okružuju. U tim situacijama ne rijetko dolazi do konflikata pa je osobama koje imaju izraženu upornost potrebna pomoć u usmjeravanju te energije te učenju tolerancije. Kako bi još bolje razumjeli što se unutar Vašeg sina događa te kako mu s obzirom na njegovu upornost pristupiti savjetujem da pročitate ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/

Vjerujem da Vam se teško nositi s njegovim burnim reakcijama i čestim oponiranjem. Kao i sva druga djeca Vaš sin u trenutcima frustracije ima smanjenu mogućnost samokontrole i tada mu svakako treba pomoć da se smiri, ali i da ga se nauči kako može na neki prihvatljivi način izbaciti frustraciju. U redu je da dijete bude ljuto i da na određeni način pokazuje ljutnju, no bitno je da pri tome ne šteti sebi ili drugima oko sebe. Da bi mogao naučiti kako iskazati ljutnju na neki drugi način važno je da u situaciji kada je ljut kratko i jasno postavite granicu i da ga preusmjerite u neku radnju koja je Vama prihvatljiva, a koja njemu omogućava da izbaci ljutnju. Ono što još djeca ne znaju je to što u trenutku kada su ljuti ili frustrirani smiju napraviti? Kada mu branite određena ponašanja probajte mu ponuditi alternativu. Što on može raditi umjesto ponašanja koja ne želite? Zadatak odraslih je usmjeriti dijete i pokazati mu što sve može učiniti jer djeca nemaju ni kapaciteta ni ideja kako zadovoljiti svoje potrebe na prihvatljiv način i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako biste dobili više informacija o adekvatnom postavljanju granica predlažem da pročitate sljedeći članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/nepozeljno-ponasanje-djece-i-postavljanje-granica-u-odgoju/

Pohvalno je što mu strpljivo objašnjavate što želite od njega tek nakon što se dijete smiri. Kada bi mu to isto pokušali objasniti u trenutku kada je ljut i viče, ne bi puno toga postigli osim što bi još više frustrirali dijete, a i sebe. Kao što ste sami primjetili, on većinu toga što kažete razumije, zna da ne smije vikati, udarati, odbijati suradnju i sl. No, kada dođe do trenutka kada to znanje treba upotrijebiti teško se kontrolira. Takav način ponašanja nije nimalo iznenađujući jer djeca tek uče kontrolirati svoje emocije i u tome im treba pomoć odraslih.

Da bi se moglo odgovoriti na pitanje odskače li njegovo ponašanje od očekivanog za njegovu dob potrebna je opsežnija procjena. No, za početak odlično je što ste potražili podršku te dobili smjernice kako reagirati. Nadam se da Vam je i ovo pismo malo olakšalo razumijevanje njegova ponašanja te dalo ideje kako bi se u tim izazovnim situacijama mogli postaviti.

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus