Moje "stare" prijateljice su na prvi pogled dobre, pametne, ali imaju i svoju "drugu stranu." Naime, te dvije su se sve više počele družiti s njih dvije, a mene odbacuju, služim im kao nešto za iskorištavanje, zovu me samo onda kada im treba poslati zadaću ili sl. Nove učenice me strašno nerviraju, preotele su mi društvo, hvale se, a ja ne znam ni sa čim bih se hvalila jer sam drugačija od njih i po izgledu i po karakteru. Previše sam dobra, i to iskorištavaju. Ponekad razmišljam da se promijenim iz temelja, da im vratim istom mjerom. Inače, nisam baš društvena osoba, ne sklapam previše prijateljstva, tako da mi je ovo društvo sve. Razmišljala sam o tome zašto me odbacuju. Možda zato što sam debela, što nisam dobra učenica? Mama me planira prebaciti u drugu smjenu, zbog društva, a i zato što poznajem razrednika. Ona misli da mi može pomoći poboljšati prosjek. Prije nekoliko tjedana, imala sam cirkus s profesorom matematike. Tužio me razredniku jer nije mogao vjerovati što radim na satu. Rekao je da sam pisala po stolovima, ali nisam ja pisala već moja "stara" prijateljica. I ona je kasnije otišla pedagogu. Idem u šesti razred, navikla sam na učiteljicu, a sad je tu 15-ak profesora i svi zahtijevaju određene kriterije. Školu sam u početku shvatila kao zabavu, zadaće nisam donosila, imala sam tri jedinice iz jezika, dvije iz matematike i to sve zbog zadaća. Možda je i to utjecalo na odbacivanje? Hvala vam unaprijed na odgovoru.
Draga A.,
čitajući tvoje pismo i sama sam se prisjetila svog školskog razdoblja – nekada stvarno može biti teško uklopiti se u društvo, održati prijateljske odnose. Često puta ne možemo ni objasniti zašto se netko ponaša tako kako se ponaša – možda iz vlastite nesigurnosti, možda mu se ne sviđamo, možda... Ono što sam naučila na vlastitom iskustvu je da nije dobro mijenjati sebe (a u konačnici svoju osobnost ni ne možemo promijeniti iz temelja) kako bi nas netko prihvatio. Uvijek će biti ljudi kojima se nećemo svidjeti, ali bi isto tako rekla i da će biti onih kojima ćemo se svidjeti, koji će nas prihvatiti takve kakvi jesmo. Naravno da su u prijateljstvima potrebni kompromisi i da određene stvari možemo mijenjati kako bi mogli dobro funkcionirati u društvu – ali ne mijenjamo svoju osobnost, već se samo prilagođavamo u pojedinim situacijama. Npr., ako sam više zatvorena i nisam baš ljubitelj velikih okupljanja, nekada ću radi svojih prijatelja ići na mjesta gdje su velika okupljanja ako oni to žele. A nekada će i prijatelji radi mene doći k meni na mirnije druženje. To su kompromisi.
Za prijatelje obično biramo ljude koji su slični nama, s kojima nam je ugodno, s kojima dijelimo slične interese. Je li tako i u tvom slučaju? Ako nije, tada je moj savjet da zaista potražiš društvo u kojemu ćeš se osjećati ugodno. Ako se javiš na izvanškolske aktivnosti koje su tebi gušt, postoji vjerojatnost da na tom mjestu upoznaš djecu sličnu tebi i ostvariš prijateljstvo. Što se tiče starog društva, rekla bih da nikada ne treba dopustiti da nas drugi iskorištavaju, vrijeđaju, omalovažavaju – to ne rade prijatelji. Važno je zauzeti se za sebe, odgovoriti, reći da nam nešto nije ok.
Što se tiče tvojih ocjena – ocjene su u većini slučajeva rezultat (ne)rada: ako ne radimo i ne učimo, teško da ćemo imati dobre ocjene. Slično je i ako radimo i učimo – mala je vjerojatnost da će ocjene biti loše. Jesu li tvoje ocjene utjecale na odbacivanje, zaista ne znam, no znam da su te ocjene u tvojoj kontroli i da na njih možeš utjecati. One su prilično predvidive za razliku od društva.
Držim ti fige da popraviš ocjene u školi i da nađeš prijatelje koji će ti odgovarati.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener