Previše dajem, a malo mi se vraća, pa sam razočarana

Pozdrav, molim za konkretan odgovor. Ne znam točno formirati pitanje ali pokušat ću. Empatična sam i previše dobra. Previše dajem ljudima. Zauzvrat mi se slabo vraća. Kad to sve vidim, naravno da sam razočarana. Nemam namjeru prestati bit to što jesam, ali kako da se postavim prema ljudima koji nisu ispali korektni prema meni. Imam dojam da ako budem izravna, ispast će da nešto očekujem ili da sam željna nekoga ili nečega. Jedan primjer, osobi sam dala svoj stan da živi jer nije imala gdje, kad je došla do novaca i nečega, nije mi ni kavu platila. To je strašno. Ima još puno takvih priča. Kako da očvrsnem i naučim procijeniti? Hvala. Nadam se dobrom odgovoru.

Odgovor:

Draga čitateljice,

iz vašeg pisma sam stekla dojam da niste zadovoljni odnosom drugih ljudi prema vama. Imate osjećaj da ulažete puno više nego što dobijete nazad i to je za vas razočaravajuće.

Također ste napisali da imate dojam da ako budete izravni da će ispasti da nešto očekujete. Moje pitanje vama jest – zar to zapravo nije točno? Ukoliko u neki odnos puno ulažete zar nije normalno i nešto očekivati zauzvrat? Odnosi – bilo prijateljski, ljubavni, pa čak i poslovni – funkcioniraju upravo na temelju reciprociteta. Svatko u taj odnos nešto daje: svoje vrijeme, posvećenost, pažnju, materijalne stvari. Ako isti nije uzajaman, odnosno ako jedna strana daje znatno više a druga manje (ili uopće ne), tada dolazi do nezadovoljstva „oštećene“ strane. I to je posve normalno. Odraz našega mentalnog zdravlja jest da za sebe tražimo da nam je dobro i ugodno.

Kako to riješiti? Jedini način je onaj vama možda manje ugodan, a to je jasno verbaliziranje i konfrontacija kada se radi o ljudima koji neće na vašu pažnju uzvratiti istom mjerom. Osobi kojoj ste ustupili stan možete reći da imate osjećaj da vas uzima zdravo za gotovo i da vam nije ok što ne cijeni vašu podršku i pomoć. Takav razgovor sigurno vam neće biti ugodan, no ako nekome ne kažemo što nas smeta ne možemo ni očekivati da će se nešto samo od sebe promijeniti ili riješiti. Možda ta osoba nije niti svjesna da njezini postupci nisu bili ok i da vas je povrijedila time što vam ni kavu nije platila iako ste joj učinili veliku uslugu. A možda je svjesna i zaista vas iskorištava. U oba slučaja konfrontacijom profitirate jer u prvoj opciji joj jasno dajete do znanja što vas smeta i ako je toj osobi stalo do odnosa promijenit će ponašanje. U drugoj varijanti će vjerojatno doći do prekida odnosa – što je također dobro ako nekome nije stalo do nas.

Na vaše pitanje kako procijeniti mogu vam samo odgovoriti da ne možemo unaprijed prepoznati kako će se netko ponašati prema nama. Priliku i dalje možete dati svima, jer kako ste rekli nemate namjeru prestati biti to što jeste. Ni ne morate. No kada vidite da se netko ne ponaša ok, možete konfrontirati. Možete prekinuti odnos u kojem se ne osjećate dobro. Zamislite to kao da radite za poslodavca koji vam mjesecima ne isplaćuje plaću. Biste li dali otkaz? Pretpostavljam da bi. Slično je i u prijateljskim odnosima. Ako nema reciprociteta i ako se u tom odnosu ne osjećamo dobro, ako druga strana u taj odnos ne ulaže, zar nije logično iz takvog odnosa otići i potražiti za sebe neki bolji gdje će nas tretirati kako bi željeli? A da bi dobili željeno, trebamo reći i tražiti za sebe. Trebamo verbalizirati drugima kada nam nešto nije ok.

Iako ovako napisano zvuči jednostavno, ako vam u praksi bude teško zauzeti se za sebe, uvijek možete potražiti stručnu pomoć.
Sretno!

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori