Prestala sam dojiti i jako sam tužna i nesigurna oko ove odluke

Poštovana, prestala sam dojiti bebu od godinu dana. Danas nam je točno 5. dan kako ne doji. Ispočetka je bilo užasno… plač, negodovanje, nespavanje, ali nakon 2 dana se stanje popravilo. Beba je vesela, zaigrana isto kao i prije prestanka. Jedino je uspavljivanje problem. Ne može odmah zaspati, a umorna je. Nosim je i ljuljam i nakon prave borbe u kojoj bi sve gledala, dirala, igrala se, ipak zaspi. Do sad se uspavljivala isključivo dojenjem. Preko dana rijetko kad me povuče za majicu i kao da se sjeti dojenja. Koliko vremena treba da beba zaboravi i da ne traži tj. da li uopće zaborave?
E sad što se tiče mene, dio mene je bio želio i dalje želi taj prestanak i raduje se slobodi nad svojim grudima i tijelom, a drugi dio je slomljen i tako sam tužna i fale mi ti naši trenuci maženja iako se sad “kvalitetnije” mazimo i igramo. Smatram da je to utjecaj hormona i ove promjene. Ima li načina da olakšam ovaj period i sebi i njoj?
Može li ovaj prestanak dojenja ostaviti kakve psihološke posljedice na bebi, iako ne vidim promjene velike, jer joj se ubrzo bliži i odlazak kod dadilje. Jesam li možda pogriješila s ovim prestankom?

Odgovor:

Draga mama,

iz vašeg pisma sam stekla dojam da se vaše dijete prilično dobro prilagodilo na prestanak dojenja. Psihološke posljedice prestanka dojenja kod vašeg djeteta iz svega što ste naveli zaista ne vidim – one bi bile moguće jedino kada bi uz prestanak dojenja sa svojim djetetom prestali održavati ikakav tjelesni i emocionalni kontakt. Postoje majke koje od samog rođenja djeteta iz nekih razloga ne mogu dojiti dijete – no to ne znači da ta djeca trpe ikakve posljedice ili da ne mogu ostvariti prisnost s majkom. Ta prisnost ovisi isključivo o tome koliko je majka posvećena djetetu, koliko mu je emocionalno dostupna, odgovara li na djetetove potrebe, mazi li ga, smije li se, itd.

Sami ste naveli u svom pismu da se sada sa svojim djetetom kvalitetnije mazite i igrate – vjerojatno zato jer ste manje iscrpljeni i takvi možete više ponuditi svom djetetu. Slična je situacija i kod majki kada počnu „ostavljati“ djecu na čuvanje – osjećaju krivnju jer nisu s djetetom, a s druge strane dok nisu s djetetom uspiju „napuniti baterije“ i postaju kvalitetniji roditelji. Imajte na umu da nije uvijek bitna kvantiteta već kvaliteta.

Ako vas dijete povuče za majicu i vaš je dojam da se sjeti dojenja – je li moguće da nekada to bude zato što je gladna/žedna? Ili možda iz navike? Pretpostavljam da joj hranu ne uskraćujete i u tom smislu sam sigurna da vaše dijete ne pati. S druge strane ako joj ne nedostaje fizički kontakt jer se i dalje mazite – vaše dijete opet ne pati. Patite samo vi jer mislite da dijete pati. Kako si pomoći?

Napišite na papir svoje razloge zašto ste prestali dojiti. Napišite što sve i dalje činite da vaše dijete bude zdravo i sretno. Sigurna sam da imate razlog zašto ste baš sada donijeli ovu odluku (počinjete raditi, vaše dijete će ići na čuvanje i zapravo se mora priviknuti na bočicu jer vi više nećete biti stalno fizički dostupni). Odluku niste donijeli iz hira već ste pažljivo promišljali. Toliko pažljivo da ste se obratili i za pomoć.

Imajte na umu da je dobar roditelj onaj koji osim na svoje dijete misli i na sebe. Morate brinuti o sebi da bi mogli kvalitetno brinuti o djetetu.
Ako se i dalje budete osjećali loše, potražite podršku stručnjaka.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori