Međutim, kod nje se pojavio problem s vršenjem stolice, jer je neko vrijeme bez problema vršila stolicu u tutu, ali je sve češće počela to obavljat u gaće, na šta sam ja izluđivala, jer sam joj na sve moguće načine pokušavala objasnit da to radi u tutu! I neko vrijeme je to i činila u tutu, ali opet češće u gaće. Sad je došlo do toga da više nikako to ne obavlja u tutu, nego stalno u gaće, al nije da to radi nesvjesno. Svaki put kad to napravi, zna da je to napravila u gaće i još mi kaže: mama, promijeni me, kakila sam! Zašto neće to obavljati u tutu? I.
Draga mama,
Tijekom odvikavanja od pelena, nekoj djeci treba duže vremena da uspostave kontrolu nad mjehurom, a nekoj kontroli nad sfinkterom. Ako se još k tome dogodila neka vrlo značajna promjena u životu (poput rođenja mlađeg brata), djetetu može trebati za sve to skupa mnogo duže nego što bi u drugim okolnostima trebalo.
Moja pretpostavka (prema Vašem opisu) je da Vam ona na taj način želi reći da i ona želi biti mala. Kada je bila mala poput brata, imala je Vašu punu pažnju. Sad joj je to mjesto poljuljano, došao je novi član u obitelj koji joj je oduzeo Vašu pažnju. To bi isto tako značilo da se ne biste trebali fokusirati toliko na to da li ili ne kaka, već kako da joj zadovoljite pažnju da bude njegovana poput malog brata. Možda biste se mogle dogovoriti za Vaše posebno zajedničko vrijeme u tjednu kada će ona biti Vaša mala beba, a za brata će se tih pola sata –sat netko drugi brinuti. Pitajte je što bi ona željela da Vi činite za nju – vjerojatno će biti nešto slično kao što činiti bratu. Ako će biti nešto poput nošenja, a preteška Vam je, onda se dogovorite da Vam dođe u krilo dok sjedite i da ćete ju tako ljuljati kao brata i sl. aktivnosti. Zadovoljite li joj potrebu da bude mala na ovaj način, vjerojatnije je da neće imati potrebu da ju „promijenite“ kada kaka, kao što to činite bratu.
Paralelno s tim, Vaš zadatak (i zadatak Vašeg supruga) jest pomoći joj pronaći novo mjesto u obitelji. Sada više nije jedinica, već starija sestra. No nije samo to već je i dijete od samo 3 i pol godina i važno je voditi računa da je još vrlo mala i da ste joj još jako potrebni.
Ukoliko se situacija ne promijeni u narednih 2-3 mjeseca, svakako razgovarajte sa psihologom. Često sam u razgovorima sa roditeljima krenula sa jedne točke, da bismo na kraju razgovora došli do sasvim nečeg neočekivanog i nespomenutog na početku razgovora. A upravo se u tom neočekivanom krije odgovor zbog čega se dijete ponaša kako se ponaša. Ako ste iz Zagreba, slobodno se obratite nama u Centar Proventus.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Cenatar Proventus