Inače radi kao medicinski tehničar u bolnici, ima dobru plaću, auto, i po svemu bi trebao biti na dobrom putu. I njemu i kćeri smo sve najbolje što smo mogli dali u životu. Uvijek su među boljima bili u svemu. Međutim, sada je stalno mrzovoljan, slabo priča i nezadovoljan je. U kuću rijetko kad išta da, te kaže da nema novaca. Zapravo ih nikada nema. Traži i od mene da mu dam novce. Suprug je zapravo digao ruke od njega i rekao neka radi kako on misli i već 3 godine je u Njemačkoj. Ja mu želim pomoći, ali sama ne znam kako. Ne mogu ga samo tako ostaviti, budući da propada, a i ja s njim. Kako ga navesti na pravi put i osloboditi ga tog poroka? Kako da mu pomognem? Hvala unaprijed! Srdačan pozdrav.
Draga Vesna,
smatram da je za Vašeg sina zaista dobro što pored sebe ima majku koja mu je podrška i želi mu pomoći. Nažalost, ponekada samo želja bližnjih da pomognu nije dovoljna i nužno je uključiti stručnjaka koji ima znanja da kroz svoj rad pomogne klijentima u težim životnim problemima.
Kockanje je jedna od ovisnosti i moje je mišljenje da je kao i kod svake ovisnosti nužna intervencija stručnjaka. U Zagrebu su se za probleme ovisnosti specijalizirali u KBC Sestre milosrdnice pa su oni dobar izbor ukoliko se Vaš sin odluči za terapiju.
Hoće li biti dovoljna samo psihoterapija ili ne – trenutno na to pitanje ne mogu sa sigurnošću odgovoriti, ali u mnogo slučajeva je psihoterapija (uz volju i želju klijenta) bila dovoljna. Napominjem da je u procesu psihoterapije ključna motivacija klijenta – ako klijent nije motiviran i ne želi mijenjati svoje obrasce ponašanja, stručnjak ne može učiniti velike promjene.
Vi kao majka možete sinu predložiti da se uključi u proces psihoterapije – hoće li on na to pristati ili ne, nešto je na što nemate utjecaja. Ali, imate utjecaja na to hoćete li indirektno odobravati njegove poteze ili ne. Konkretno, sina ne bi trebali podržavati na način da mu dajete novce – to može samo još više produbiti njegov obrazac ponašanja i ovisnost. Možete mu reći da ste tu za njega, da ćete se rado s njim uključiti u terapiju i učiniti sve što je u Vašoj mogućnosti da se izliječi – i da ga previše volite da bi ga podupirali u njegovoj propasti. Prebacite odgovornost na njega; njegov je izbor na koji način će živjeti i ako se odluči za kocku Vi ćete ga i dalje voljeti kao svoje dijete ali to ne znači da ćete odobravati njegove postupke i podupirati ga.
Znam da je ova situacija za jednog roditelja iznimno teška te bi Vam savjetovala ukoliko osjetite da se više ne možete nositi s tim, potražite podršku stručnjaka psihologa, psihoterapeuta.
Šaljem Vam podršku.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener