Kako pomoći natposječno inteligentnom dječaku koji ima apsolutni otpor prema radu i učenju?

Poštovani, od prvog razreda osnovne škole, naš sin koji je sada osmi razred, ima otpor prema radu i učenju. Prošli smo vještačenja nekoliko puta, tada je svaki put rečeno, natprosječno inteligentan, kratkotrajno pamćenje, dosta smanjeno, teško odgojivo dijete. Savjetovano nam je da ga “guramo” i potičemo te da to može potrajati do osmog razreda, što se i dogodilo. Sve ove godine bile su muka za sve. Pokušavali smo ne narušiti odnose, što je nemoguće. Sad je nastupio pubertet, zatvara se u sebe. Pedagog mi kaže da bez obzira na pubertet, ne smijem dopustiti da ostane ovakva situacija. Ima totalni otpor prema pisanju, učenju, sjedi sam u prvoj klupi. Gleda u profesora i ne želi pisati, predaje prazne testove za koje znamo da zna riješiti. Ja više ne znam što je normalno ponašanje, kako mu pomoći. Psihički smo svi potonuli. Boli me gledati dijete takvo. Svaki učitelj, pedagog savjetuje drukčije. Imao je meningitis kad je trebao krenuti u prvi razred. Probali smo s poticajima, kaznama, razgovorima, većom kontrolom, većom slobodom, povjerenjem, organiziranošću. Jesmo li negdje pogriješili? Što napraviti da se trgne? Molim Vas za bilo koji savjet i pomoć. Unaprijed hvala i oprostite na dužini teksta.

Draga Evita,

mogu samo zamisliti koliko su ove godine bile iscrpljujuće i za Vas i za Vašeg sina. Sigurna sam da ste učinili sve što ste znali kako bi ga motivirali za rad. Navodite da je natprosječno inteligentan, ali ima smanjeno kratkotrajno pamćenje. Poteškoće radnog pamćenja mogu se očitovati u čestoj zaboravljivosti, težem praćenju složenijih zadatka, teškoće s pisanjem rečenica i odlomaka, otežano razumijevanje teksta, teškoće s izračunavanjem koje uključuje više od jednog koraka, poteškoće u usvajanju i neposrednom dosjećanju informacija koje je upravo čuo. Upravo zbog otežanog radnog pamćenja može se nekada steći dojam da manje razumije i zna nego što je to doista istina. Zbog svoje natprosječne inteligencije vrlo dobro percipira i razumije kako stvari funkcioniraju i vjerujem da mu otežano pamćenje može predstavljati veliku frustraciju i stvoriti dodatan otpor prema školi i učenju.

Kako bi mu olakšali potrebno je uvesti promijene kod usvajanja i reprodukcije gradiva kao što su upotreba kratkih i jasnih uputa, često ponavljanje uputa, za duže zadatke, podsjetiti ga na krucijalne informacije iz faze zadataka u kojoj se upravo nalazi, tražiti ga da ponovi suštinu upute, podijeliti upute u jednostavne korake kada god je moguće, ohrabriti ga i naučiti da sam radi podsjetnike te ga naučiti kako učiti kroz razne mnemotehnike.
Kao što ste primijetili ulaskom u pubertetsku fazu njegov otpor je postao još i veći. Kako bi bolje razumjeli promijene kroz koje prolazi i kako Vi možete prilagoditi svoje odgojne postupke u ovoj fazi preporučujem pročitati ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/skolarci/mladi-i-promjene-ponasanja-u-pubertetu/

Kako je on već osmi razred možete razgovarati s njim i pitati ga što je razlog njegove nezainteresiranosti. Pomognite mu da on nađe rješenje. Možete reći „Vidim da iz nekog razloga baš ne voliš školu. To bi ti moglo predstavljati veliki problem. Što možeš učiniti da ga riješiš? Ako želiš ja ti mogu pomoći.“ Vrlo je važno da u vašem glasu ne čuje (prikrivenu) kritiku jer će se u protivnom zatvoriti i odbijat će razgovarati s vama. S obzirom na njegovu dob prilagodite posljedice za njegovo ponašanje. Spomenuli ste da ste već probali nekoliko tehnika od kažnjavanja pa do veće slobode. Važno je da postavite granice te da te granice izvršavate dosljedno, duže vrijeme bez promijena načina kažnjavanja (npr. ako u školi odbije pisati znači da nema interneta 3 dana i sl.). uz to svakako ubacite pohvale i za najmanji trud koji napravi te mu to dajte do znanja („Vau, danas si uspio napisati bilješke iz povijesti.“ ili „Odlučio si se potruditi i riješiti test iz matematike.“). Dajte mu do znanja da primjećujete njegovo zalaganje i trud. Treba imati na umu da mu je otežano organizirati se i pamtiti, no u ovom periodu važno ga je osamostaljivati koliko god je moguće, nemojte raditi stvari koje on može sam napraviti (od kućanskih poslova do škole). Važno je da nauči da će njegovi postupci rezultirati određenim posljedicama, direktnim koje Vi odredite ili indirektnim koje mu život odredi.

Kako je on već osmi razred i polazak u srednju školu može biti još jedan izazov i za Vas i za ako se takvo ponašanje produlji savjetujem da potražite dodatnu podršku od stručnjaka koji bi Vas mogli pratiti određeni period.

Puno sreće i strpljenja Vam želim.

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus

 

JELENA BORIĆ

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori