Naime, taj problem traje od njegove druge godine kad smo krenuli s odvikavanjem od pelena. Probali smo s kaznama, vikom, prehranom, sa svim i svačim, ali to i dalje ne prestaje. Sad smo pustili da on sam počisti za sobom i tome ne želimo pridavati pažnju, samo ga upozorimo i kažemo da to nije lijepo i da je prevelik za to. Sljedeće godine kreće u školu, pa stoga nikome ne bi bilo ugodno ako se to nastavi i u školi. Kako mu pomoći i gdje griješimo? Hvala.
Draga B.,
zasigurno Vas muči to što više ni sami ne znate kako pomoći svome sinčiću da više ne vrši nuždu u gaćice. Kažete da pomalo i strepite što će se dogoditi kada krene u školu gdje bi taj problem mogao doći još više do izražaja. Vaš sin je svjestan da ovakvo stanje nije primjereno njegovoj dobi te vjerojatno i sam osjeća veliku neugodu što posljedično može negativno utjecati na njegovo samopoštovanje.
Problem regulacije stolice vrlo često je vezan uz emocionalni razvoj djeteta. Djeca se teško nose s neugodnim emocijama koje osjećaju i najčešće ih iskazuju kroz raznoliko ponašanje (agresija, povlačenje, regresivno ponašanje-sisanje palca, mokrenje u gaćice, bebasti govor). Koji god bio uzrok njegovog vršenja nužde u gaćice važno je znati da trenutačno to nije pod njegovom svjesnom kontrolom. Kažete sada da ne pridajete tome veliku pažnju te ga pustite da on sam počisti za sobom. Svakako ste krenuli u dobrom smjeru jer se njegov sram i postiđenost još više pojačavaju s negativnim reakcijama okoline tj. vršnjaka, rodbine ili roditelja te je vrlo važno, u situacijama kada mu ''pobjegne'', adekvatno reagirati. Ako se to ponovi jednostavno nemojte tome pridavati pažnju, komentari poput „to nije lijepo“ ili „ti si već velik za to“ mogu mu dodatno pojačati stres i neugodne emocije te posljedično produžiti cijeli proces. Samo mu dajte do znanja da nije strašno to što se se dogodilo (npr. mirnim tonom recite „Nema veze“) te ga uputite da se presvuče. Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi. S druge strane važno je usmjeriti pažnju na njegov emocionalni svijet. Obavljanje nužde u gaćice samo je simptom koji nam ukazuje da u njemu postoje neke emocije koje nije do kraja proradio. Što se događa neposredno prije nego što izvrši nuždu u gaćice? Muči li ga nešto? Je li u zadnjih godinu-dvije došlo do promjena u obitelji (preseljenje, rastava, gubitak bliskog člana u obitelji, svađe među članovima obitelji)? Druži li se s drugom djecom? Koje brige ga najčešće brinu? To su pitanja koja Vam mogu služiti kao putokaz u njegov unutarnji svijet kako bi mu znali pomoći ako primijetite da ga nešto smeta ili muči. Također, s obzirom na njegovu dob i duljinu trajanja preporučam da se javite dječjem psihologu kako bi zajedno pronašli načine kako pomoći Vašem sinčiću.
Puno strpljenja Vam želim,
Jelena Borić, magistra psihologije