S 5 godinu su mu počeli tikovi koji periodično traju, a javljaju se u raznim oblicima: treptanje očima, gledanje u stranu, trešnja glavom, nogom, ispuštanje zvukova tipa: iju, aha u kombinaciji s motoričkim tikovima. Uvijek je bio osjetljivije dijete, jako vezano uz mamu, a zatim su uslijedile neke promjene u njegovom životu: preseljenje u novu kuću i dobio je seku. Prema seki je dobar i ne pokazuje znakove ljubomore, a s vremena na vrijeme spominje staru kuću i postavlja pitanja: Zašto smo se preselili? Želim staru kuću itd.
U biti me muči što ti tikovi nikako ne prestaju. Nikad ga nismo vodili kod psihologa, ali smo bili kod psihologa u obiteljskom centru u Senju koji nas je savjetovao da ignoriramo tikove i da će to proći. Htjeli bi čuti vaše mišljenje, da li da idemo negdje dalje s njim ili da pustimo to tako pa možda samo nestane? Želio bih naglasiti da smo napravili pregled očiju i nalaz je uredan. Unaprijed hvala na odgovoru, LP tata Bojan.
Odgovor:
Dragi tata,
drago mi je pročitati kako se raspitujete i trudite pronaći načine kako olakšati vašem dječaku. Vjerujem da vam nije nimalo ugodno što tikovi kod vašeg sina traju već 2 godine.
Dobar korak ste napravili kada ste se odlučili napraviti pregled očiju. Tikovi ponekad mogu imati fiziološku podlogu pa kako bi se taj uzrok tikova isključio, preporuka je da napravite dodatne potrebne pretrage u konzultaciji s doktorom opće medicine.
Tikovi najčešće nisu pod našom kontrolom i važno je da se dječaku ne stvara dodatni pritisak da ih može i mora držati pod kontrolom. Tako može osjetiti razne neugodne emocije (krivnju, sram...) jer ih ne može držati pod kontrolom čime bismo potaknuli da se još neugodnije i lošije osjeća u cijeloj situaciji.
Jeste li primijetili u kojim situacijama mu se javljaju tikovi? Koje okolnosti su im prethodile?
Dosta često se u podlozi tikova mogu nalaziti neizražene emocije, tj. emocije koje su nakupljene u tijelu. Nakupljene emocije su one koje dijete ne iskaže u ponašanju nego zadrži za sebe. Primjerice, nešto ga naljuti, a on “prijeđe preko toga” i ne pobuni se, ili ne pokaže u ponašanju da ga je nešto naljutilo. Isto može biti i s ostalim emocijama (strah, sram, tuga…).” Kako biste mu olakšali otpustiti napetost iz tijela, možete mu verbalizirati njegove emocije. Primjerice, “Vidim da te baš jako strah mraka, treseš se i ne želiš ići sam do kupaone” ili “Baš si uzbuđen i sretan što ćeš dobiti novu igračku”. Na taj način biste ga učili da prepoznaje vlastite emocije i povezuje ih s tjelesnim senzacijama.
Nakon što bude sve više prepoznavao vlastite emocije, puno lakše će ih moći izražavati. Primjerice, znat će da ako osjeća uzbuđenje može poskočiti, zagrliti nekoga i sl. Cilj nam je da emocije, tjelesnu napetost i pobuđenost ne kanalizira tikovima nego zamijeni socijalno prihvatljivim ponašanjem. Za to je potreban određeni period vremena pa je važno prema njemu biti nježan, uporan i strpljiv. Ako će tikovi biti istog intenziteta kroz naredni period (1-2 mjeseca) preporuka je da nam se javite u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice za vQašeg sina.
Želim Vam puno nježnosti, sreće i strpljenja.