U par navrata tijekom trudnoće inicirala sam razgovore o djetetu, bez svađa i optuživanja, jer želim da moje dijete ima oca. Na djetetu smo radili godinu dana, no kada sam ja napokon ostala trudna on se predomislio. Ponio se jako ružno tijekom prekida i čitave moje trudnoće, na kraju smo morali i na dna testiranje. Priznao je dijete. Progutala sam sav svoj ponos zbog moje curice, omogućujem mu da je vidi kada god poželi, bez ikakve smetnje drugih ukućana, ne dopuštam da se ružno priča o njemu u mojoj kući. Postao je malo normalniji, kada trebamo ići doktoru ili na kontrole on nas vozi. U prva dva mjeseca je 4 puta proveo po sat vremena sa njom. Izrazila sam želju da dolazi barem jednom tjedno, on se složio sa tim, no nakon toga tri mjeseca nije proveo vrijeme s njom, osim što nas je vozio doktoru i odmah otišao. Želim mu nekako objasniti važnost redovitog dolaženja, naša curica njega ni ne prepoznaje, on je stranac za nju, ne znam na koji način da mu to objasnim a da on to shvati. On je tip osobe koja sve obeća a ništa ne ispuni, mislim da on još ne shvaća što to znači imati djete, on nju vidi kao bebu kojoj je svejedno što se dešava oko nje. Želim mu objasniti što za naše djete znači imati oca i što naše djete gubi time što on ne sudjeluje u njenom životu. Želim ga malo trgnuti, da shvati, a ne znam kako?
ponosna mama Vaš naum je vrlo plemenit s aspekta Vašeg djeteta, ali nažalost ono što biste Vi željeli jest promijeniti svog bivšeg partnera, a to ne možete učiniti ni Vi, ni ja, ni bilo tko drugi ako on to sam ne odluči. Jednostavno, to je tako. Ono što Vi možete učiniti jest biti najbolja mama svojoj kćerki, zadovoljavati njezine potrebe sada kada Vas najviše treba na adekvatan način, učiniti sve da budete svjesni svojih osjećaja i ponašanja prema njoj. Kakav odnos će imati s ocem najviše ovisi o samom ocu i koliko god je dobro da dijete ima dva roditelja, to mora svaki roditelj za sebe uočiti, shvatiti, prihvatiti i raditi na tome.
Tako da, nažalost, nemam savjeta glede toga, osim da ga, kada dođe vidjeti svoju kćer, podržite u tome i nastojte zaboraviti u tom trenutku sve dane i tjedne koje je propustio. Tada mu nemojte objašnjavati važnost tog odnosa, kao što sam navela, to će ili sam shvatiti ili neće shvatiti, ali mu Vi ne možete pomoći osim ako Vas sam direktno to ne zatraži.
Mnogim samohranim majkama upravo je ovaj segment teško gledati – kako otac ne provodi mnogo vremena sa svojom djecom i pomiriti se s tim u konačnici. Želite najbolje za svoje dijete, znate što je dobro za njega i silno želite nešto što je zapravo izvan Vaše moći. Pronađite način kako da se pomirite da će otac imati takav odnos s kćeri kakav će on graditi i da na to ne možete izravno utjecati. Pronađite nešto dobro u svemu tome i biti će Vam lakše. Koliko god Vam se, u ovom trenutku, može činiti da je to loše za dijete, upravo to da se Vi pomirite sa tom situacijom, je dugoročno najbolje za dijete.
Uzmimo za primjer da se nećete pomiriti. Ono što će se najvjerojatnije događati je slijedeće: biti ćete često ljuti na bivšeg partnera zbog čega se u tim situacijama nećete moći adekvatno posvetiti djetetu; ako mu tumačite važnost tog odnosa s djetetom kada dođe kod vas, tada ono vrijeme koje može biti s njom, provest će u raspravi (a možebitno i svađi s Vama) tako da ne samo da to malo vremena dijete neće provesti s ocem, već će to vrijeme gledati kako mu se roditelji svađaju itd.
Dakle, da se vratim na početak. Neke stvari u životu ne možemo kontrolirati i ne možemo ih mijenjati. Koliko god je važno da dijete ima dva roditelja, još je važnije da su roditelji OK tj. da nisu stalno frustrirani, napeti ili ljuti. Uživajte u prvim mjesecima s kćerkicom, budite uz nju, gledajte ju kako raste i trudite se učiniti sve što možete da uočavate njezine i svoje potrebe, osjećaje, ponašanja. To je ono na što možete utjecati i to je ujedno najbolje što Vi možete učiniti za nju.
Tatjana Gjurković, dipl. psih., Centar Proventus