Jedno vrijeme je zvao i pitao za dijete, no više to ne čini. Što da mislim o svemu tome?
Draga mama,
prije nego nastavim voljela bih ja Vas pitati što Vi mislite o tome što se djetetov otac rijetko javlja, što ne plaća za uzdržavanje djeteta? Da se radi o Vašoj prijateljici i njezinom djetetu a ne o Vama, što biste joj rekli?
Smatram da roditelj kojemu je stalo i koji brine o djetetu (pa čak i ako s tim djetetom ne živi) to pokazuje i kroz djela. Kroz redovite kontakte, sitne znakove pažnje, zajedničko provedeno vrijeme... Odnos roditelja i djeteta gradi se od djetetova rođenja – iako postoje faze u kojima su roditelj i dijete prisniji i one u kojima je ta prisnost manje izražena, roditelji bi za dijete uvijek trebali biti sigurna baza i podrška. U slučaju Vašeg djeteta i njegovog tate to evidentno nije tako.
Ukoliko osjećate potrebu, možete potražiti stručnu podršku kako bi mogli s nekime podijeliti sve što osjećate i s čime se suočavate. Biti roditelj koji samostalno skrbi o djetetu sigurno nije lako i vjerujem da bi Vam razgovor sa stručnjakom mogao pomoći kako da se lakše nosite sa svime što Vam takav život donosi. Vezano uz uzdržavanje djeteta, također se možete obratiti nadležnom Centru za socijalnu skrb koji Vam može osigurati financijsku pomoć za dijete koju bi Vaše dijete trebalo dobivati od oca.
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener