Osjećam se mrtvo, nanosim si bol i na to sam se naviknula

Poštovanje, osjećam se mrtvo. Nemam volje za životom. Samoozljeđujem se, jer volim bol. Zaslužila sam ju. Nisam dobra osoba karakterno. Živim tako već duže vrijeme i naviknula sam na to.

shutterstock_1735801265.jpg

U nekoliko posljednjih mjeseci ušla u moj život osoba kojoj je stalo do mene i vidi da je moj osmijeh lažan. Vidi moju crninu i moju bol. Ona želi da se promijenim. Da budem pozitivna. Meni je dobro ovako, ali ne želim povrijediti tu osobu. Jer vidim joj bol u očima i zabrinutost kad vidi da sam loše. Kako dah joj objasnim da je to normalno za mene i da se ne treba brinuti?

Odgovor:

Draga čitateljice,

znam da vam ovim odgovorom neću dati odgovor na vaše pitanje, no to ni ne mogu. Vaše prve rečenice bile su da se osjećate mrtvo i da nemate volju za životom. Razumijem da je s takvim osjećajima za vas jedino rješenje samoozljeđivanje, posebice jer tako već duže vrijeme živite. No vaš život ne mora tako izgledati. Može izgledati tako da vam zaista bude dobro i da se osjećate dobro. Da pozitiva i osmijeh ne budu lažni već stvarni. Svi to zaslužuju, bez obzira koliko mislili da u suštini nisu dobri. Psihoterapija može pomoći da to i vidite, da se naučite voljeti, da vidite ljepotu u drugima i sebi.

Za psihoterapiju je potrebna vaša volja i želja za promjenom. Možda je u ovom trenutku nemate. No jeste li spremni riskirati? Probati nešto drugačije od onoga što već znate i što vam je dobro poznato? Možete li zamisliti život u kojemu se osjećate dobro u svojoj koži? Moguće je. I zaslužujete takav život.

Moj savjet je da se obratite stručnjaku (psihoterapeutu/psihijatru) i potražite pomoć. U slučaju da razmišljate o samoubojstvu, javite se u Centar za krizna stanja i prevenciju suicida (KBC Zagreb, Kišpatićeva 12) gdje možete doći bez najave i uputnice svaki dan između 8:00 i 20:00 sati ili nazvati u bilo koje doba na 01/2376-470.

Šaljem vam podršku.