Učiteljica izgleda nije sklona dosljedno provoditi pisane upute stručnjaka. Stavila ga je u prvu klupu, šalje ga da opere spužvu i sl., pomaže pri prepisivanju s ploče, ali mu ocjenjuje pravopis, ne daje mu dodatno vrijeme za odgovor, testove ne oblikuje na preporučen način, postavlja pitanja esejskog tipa i sl. Logopedica tvrdi da mu u školi trebaju izraditi obrazovni plan koji treba izraditi učiteljica i logoped zajedno i koji je obvezujući za sve učitelje. Je li to istina? Navodno je to propisano nekim pravilnikom. Škola ima samo pedagoga koji baš nije od pomoći, čini mi se da manje zna od mene. Kome da se obratim i kako da osiguram dosljedno provođenje metoda individualizacije? Vidim da je dijete već frustrirano i nesigurno, počinje mrziti školu jer stalno dobiva poruke da se ne trudi dovoljno, što nije istina.
Poštovana,
IOOP (Individualizirani odgojno-obrazovni program/Individualizirani učenički plan) izrađuje učitelj u suradnji s edukacijsko - rehabilitacijskim stručnjakom odgovarajućeg profila (prema Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju). Nažalost, brojne škole nemaju stručnjaka edukacijsko - rehabilitacijskog profila (socijalni pedagog, defektolog, logoped, edukacijski rehabilitator). No, neovisno o tome, za Vaše dijete IOOP mora biti izrađen i učitelj treba roditeljima dati primjer IOOP – a te se pridržavati uputa koje iz njega slijede.
Individualizirani pristup, za razliku od prilagođenog programa, ne podrazumijeva sadržajnu prilagodbu nastavnog gradiva. On podrazumijeva samo prilagodbu načina rada i zahtjeva prema učeniku. Prilagođavaju se slijedeći zahtjevi:
1. Zahtjevi s obzirom na samostalnost učenika: stupnjevito pružanje pomoći i podrška pri rješavanju zadataka, rukovanju. npr. geometrijskim priborom, pomoć kod pojašnjenja uputa i sl.
2. Zahtjevi s obzirom na vrijeme rada-: predviđanje produljenog vremena za rješavanje zadataka osobito u pisanim provjerama znanja...
3. Zahtjevi obzirom na način rada: pojedinačno zadavanje zadataka, odabir tipova zadataka po principu lakši-teži-lakši; češće vježbanje i ponavljanje, korištenje diktafona i kalkulatora (npr.učenici s diskalkulijom)
4. Zahtjevi s obzirom na provjeravanje: samo usmena provjera ili pismena ( što je učeniku lakše), pružiti mogućnost da netko drugi čita (umjesto učenika s disleksijom), ispite ne pisati rukopisom. Pojašnjavati vokabular manje frekventnih riječi ili matematički. rječnik ( usporedni=paralelni, suma= zbroj) i sl., češće provjeravati znanje učenika u kraćim vremenskim jedinicama i s manjim brojem zadataka ili pitanja u ispitivanju (Mogu se ponuditi i okvirna pitanja za pripremu), ne inzistirati na boljem rukopisu npr. kod učenika sa disgrafijom…
5. Zahtjevi s obzirom na aktivnost: zajedničko planiranje rada s učenikom, češće promjene aktivnosti (učenicima s ADD ili ADHD-om),…
Svakako razgovarajte sa učiteljicom i stručnom službom škole kako biste realizirali prava koja je dijete dobilo rješenjem o individualizaciji.
Stela Horvat, mag.rehab.educ.