Kod kuće uredno obavlja nuždu, kod bake i prijatelja isto, ali u vrtiću bi znao obaviti u hlače. Tete kažu da ne reagira na njihove upite o odlasku u wc i da negira da je popiškio hlače. Nakon 2 tjedna tete su mi rekle da im je to problem zbog velikog broja djece u skupini i počele su mu stavljati pelenu, a ja mu ih kod kuće ne stavljam jer nije potrebno. Od tada imamo problem s noćnim mokrenjem, što ranije nije bio slučaj. Nisam bila za povratak pelena, jer sam smatrala da će ga to zbuniti, ali nisam imala izbora glede vrtića, budući da tete nemaju vremena posvetiti se tome. Sad mi govore kako je velik za pelene i da potražim stručnu pomoć. Sin mi je društven, voli ići u vrtić i zaista ne znam što učiniti. mama X
Draga mama X,
nažalost, prema Vašem opisu, odgajateljice su učinile VELIKU profesionalnu grešku. Koliko god im bilo teško i koliko god imaju puno djece, one moraju pronaći način kako da potiču zdrav djetetov razvoj te zadovoljavati njegove potrebe. To apsolutno nije uvijek lako, osobito kada se ima 25-ero ili više djece, međutim vraćanje dijeteta od 4 godine u pelene, je nedopustivo! K tome, upravo zato jer Vaš dječak ima 4 godine i motorički razvoj mu dozvoljava da bude samostalan u oblačenju i svlačenju. To znači da čak i kada se popiški u gaće, može se sam presvući. I mlađa djeca to mogu učiniti bez problema.
Dakle, ono što Vi možete učiniti jest razgovarati sa odgajateljima, reći da ne želite da mu stavljaju pelenu. Naglasite da se može sam presvući i da ćete mu Vi pripremiti robu ukoliko će biti potrebno. Istaknite im kako se problem dalje razvio (noćno mokrenje) i da se tome mora stati na kraj te da ste spremni surađivati s njima. Vrlo vjerojatno neće biti oduševljene (tim više što su već napravile ovakvu grešku), međutim Vi se morate izboriti za svoje dijete i omogućiti mu zdrav razvoj. Dijete koje je usvojilo u nekom trenutku određenu kontrolu nad fiziološkim potrebama, NE SMIJE NOSITI PELENE iz komocije odraslih (izuzev ozbiljnih zdravstvenih problema). Imati pelene s 4 godine, može bitno narušiti pozitivnu sliku o sebi, njegovo mišljenje o sebi, i vjerovanje u svoje normalne, prirodne i razvojne sposobnosti itd.
Razgovarajte o problemu i sa pedagogom i/ili psihologom Vrtića ukoliko se problem ne riješi ili ako će odgajatelji i dalje imati hrpu objašnjenja zašto će mu i dalje stavljati pelenu. Ali prvo svakako zahtjevajte razgovor s odgajateljima jer su one ipak najviše s njim i to će one sigurno cijeniti. Ukoliko će odbiti razgovarati sa Vama individualno (dakle bez prisustva djeteta) u periodu od tjedan dana, tada se obratite pedagogu ili psihologu. Ovaj problem morate brzo riješiti!
Moguće je da, kako ćete Vi dići buku oko toga, da će odgajateljice stvoriti negativan odnos prema Vašem dječaku. I na to budite vrlo pozorni i osjetljivi (kako ga pozdravljaju, kako se općenito odnose prema njemu, što on priča o njima i sl.). Ako primijetite da su grube prema njemu, da nešto ne štima, ponovno tražite razgovor s njima, a onda i razgovor sa stručnim timom.
Zahtjevajte da se adekvatno odnose prema Vašem sinu. On boravi određeno značajno vrijeme s njima i one ga i odgajaju za to vrijeme. Odgoj mora biti adekvatan na svim aspektima (poticanje fizičkog, socioemocionalnog i spoznajnog razvoja). Naravno, i Vi razmišljajte o svojim postupcima, kako Vi potičete njegov zdrav razvoj i samostalnost? Razmislite, zašto taj proces prilagodbe traje toliko dugo, da li je jako vezan za Vas, na koji način možete poticati njegovu samostalnost i da nauči živjeti bez Vas i sl. On to sve mora učiniti i što prije Vi učinite „svoj“ dio, on će moći započeti proces učenja „svog“ dijela.
Sretno!
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom